Različiti ljudi traže sreću na različite načine i različitim sredstvima i kako bi napravili za sebe različite načine života i oblike vladavine.
Razlog nije važanrnveć zakletva njihovarn-anđelima ljudskimrnda polome krila.rn
Razmišljam kamo krenutirnda potražim terni je li put kojim sad krećemrnpravi je put do tebe...
Real sloboda koji nemaju ništa. Bio sam slobodniji kad nisam imao ni centa.
Reci koga ljubiš, koga opijašrnkome život nudiš usnama od otrovarnprokleto ti bilo sto si lagalarnživot sam ti dao sve si uzela.
Rijeke teku vjekovima, a ljudske sudbine se odigravaju na obalama. Odigravaju se da bi sutra bile zaboravljene, a rijeke će teći dalje.
Rijetko se koja žena, i posle najveće sramote, odvoji od čovjeka, dok se prije toga nije pobrinula da ne ostane sama.
rnA jos uvijek zabolirnsvaka noć kad nisi turni kunem sudbinu sto nova jutrarnčekam bez tebe, moj anđele.
rnJa već životu odavno pišemrnal moje stihove sudbina brise
rnUvijek pamtim ono sutrarnsvoja siva prazna jutrarnkad sam shvatila da više nisi tu.
rnZovimo cigane, neka cijele noći svira gitara, jer ako ljubavi nema, nek nas vode ravno do dna. rn
Rodi zemlja planine, rodi drvo maslinerni ja tebe usred pustinjernpjesmama te gojila od sebe te stvorilarnza tebe se Bogu molila.
Roditelji koji su zaboravili čežnje svog djetinjstva - zaboravili kako se igra i mašta - loši su roditelji. Kada dijete izgubi sposobnost igranja, ono je fizički oštećeno i predstavlja opasnost za svako drugo dijete koje mu se približi.
Roditeljima je srazmjerno lako odgojiti djecu bez kompleksa. Ne smije se nikada dozvoliti da se dijete osjeća uplašenim ili krivim. Čovjek ne može odbaciti sve reakcije straha - svatko se trgne kad se vrata zalupe. Ono što se može odbaciti to je nezdrav strah koji je kao nametnut na dijete - strah od kazne, strah od ljutitog Boga, strah od ljutitog roditelja.
Romeo i Julija su dvoje ljudi koji su se upoznali jedne večeri i ubrzo nakon toga vjenčali.Vjerujem u ljubav na prvi pogled,ali mi se još nije dogodila.
S tobom sve je počelo...rnsvaki san i svaka misao.rnKako smo mislili da smo jedinirnkoji su se našli i zavoljeli.
Sačuvaj me, Bože, njene ljubavirnkoja žive rane soli, koja kažnjava i boli...
Sad je druge boje svijetlost ove kućerndok na stolu stoje ukrasi od jućerrna ti ležiš snena na dnu ružne noćirnnikoga više nema, nitko neće doći...rn
Sad te opet vidim, opora, bez rijeèi,rn i ruka ti je kao tuða, — tvrda,rn znam: još ti u sluhu kanonada jeèi,rn i još mukle zvijeri slutiš iza brda.rn Još ti svaka kretnja, oprezna i laka,rn nosi mutnu jezu minulih bitaka.rn
Sada sam potpuna,rnBila sam, bila sam tužna i sažaljena.
