Kada voliš vjeruješ u čudarni za sve ima ljekarni sljepa žena vidi lice svojernna licu voljenog čovjeka...rn
Kako da živim sa svojom sudbinomrnkada zauvijek umirem u srcu tvom....
Kako je teško biti slab, kako je teško biti sam, i biti star i biti mlad!
Kao klinac koji nije bio u sportu, u školi sam se osjećao gotovo otuđeni s vremena na vrijeme, dok je u kazališnoj zajednici bilo je to nevjerojatna osjećaj drugarstva. U početku, mi bi ići na probe s tatom, a ja sam kao maskota za backstage posade. To je bio veliki dio mog djetinjstva, pa sam sanjala jednog dana raditi predstavu u Londonu.rn
Kao prvo sve si moje kao drugo isto to.
Kao stara tapiserijarnglumci nekih loših serijarnnas samo dvoje tad izgledalirnsvima što su u nas gledali.
Kao u Boga gledaš mernčemu ova ispovjestrnžao mi jernsa tobom ne suosjećam.rn
Kap po kap, dani nestali u morurn kap po kap, ja sam pobjegla od svihrn izgubit' æu se po svijeturn ako me ne vodiš ti.rn
Karakter čovjeka je njegova sudbina.
Kasno je, sjećanja, uzalud se javljate, beskorisne su vaše nemoćne utjehe i podsjećanja na ono što je moglo biti jer što nije bilo, nije ni moglo biti,a uvijek izgleda lijepo ono što se nije ostvarilorn
Kiša umiva grad, što ću bez tebe sadrna tebe, tebe još nema...
Književnik piše, a političar otpisuje.
Ko da ništa nije bilornima obrazarndođe, ali sunce milornnema prolaza.rn
Ko luda ne znam kudarnljubavi se nove bojimrna dane, žive ranernviše ne brojim...rn
Ko može lijek mi dati,rnDa skloni to bola sjeme,rnDa sprži duboki korijen,rnS lijekom da spase mene.
Ko može pronaći zasad,taj zasad prvoga bola,kada je posijna dušom,kad nikla je tuga moja?
Ko si ti, zašto se ja ovako smješim i zašto je vrijeme stalo?
Ko te neće ima srećernnije pijan svako većernsebi kažem da sam znaornne bih tako nisko pao...
