Još u mladosti treba da odsječeš štap na koji ćeš se oslanjati u starosti.
Kad sam bio mlad, vjerovao sam da je novac najvažnija stvar u životu. Sad kad sam ostario – to znam.
Kad sam bio mlad, vjerovao sam da je novac najvažnija svar u životu. Sad kad sam ostario – to znam.
Kad sam imao deset godina čitao sam bajke u tajnosti i bio bi osramočen da su me našli da to radim. Sad kad imam 50, čitam ih u javnosti. Kad sam postao čovjek, odbacio sam sve djetinjaste stvari, uključujući strah od djetinjastih stvari i želju da odrastem.
Kako je teško biti slab, kako je teško biti sam, i biti star i biti mlad!
Kako su ljudi glupi. Robuju stvarima, kupuju ih, čiste, čuvaju, gospodare njima vjerujući da su nadmoćni, a jedna je bakrena džezva nadmoćnija od tri generacije ljudi. Šutke ih je dočekivala, služila, ispraćala jedne po jedne. I mene će ispratiti pa će ravnodušno stajati i čekati novog vlasnika. Ne samo džezva, većina onoga što je u kući starije od tri ljudska vijeka.
Ljubav ima svoje patnje za svaku životnu dob.
Ljubav odoljeva vremenu koje sve otima.
Ludosti učinjene u mladosti ne može nadoknaditi sva mudrost u starosti.
Ma sipaj ne pitaj,rnna račun sve mi stavi,rnnek' svane novi dan,rnpobijedio sam stari.
Mi smo oboje tako blizu neba, gospođo. Vi zato što ste lijepi, ja zato što sam star.
Mlad je onaj koji se uvečer osjeća kao ujutro, a star onaj koji se ujutro osjeća kao uvečer.
Mladi bi htjeli da budu vjerni, a ne mogu. Stari bi htjeli da budu nevjerni, ali ne mogu.
Mladi bih htjeli ono što stari imaju.Stari bih voljeli ono što mladi mogu.Međutim, ne može se oboje.Prvo će te samo moći, a onda će te samo imati.
Mladi misle da su stari budale, a stari znaju da su mladi budale.
Mladost imamo da bismo èinili gluposti. A starost da bismo žalili za tim glupostima. rn
Mladost je sretna jer ima mogućnost da vidi ljepotu. Ko god može vidjeti ljepotu nikada neće ostariti.
Mnoge majke,koje nisu željele da imaju više od jednog djeteta,danas čupaju kose i gorko ridaju nad izgubljenim sinovima,u ovim ratnim sukobima,proklinjući često Boga i ljude,ali pri tom zaboravljajući da optuže sebe što nisu rodile još djece da im ostanu kao utjeha.
Moj otac je bio čovjek od malo riječi.
Moj tijek istrage je daleko od opsesije, ali je izvrsna prilika pružiti platformu za primjenu moderne znanosti na vrlo stare, vrlo vidljive slučaje, u nadi da možemo naučiti nešto što bi moglo pomoći u rješavanju suvremenih djela.
