Slutim da me ne volišrnSlutim kako noći provodišrnSlutim sve zaboravljašrnOdlaziš i zauvijek me ostavljaš.
Slutim da se kaješ,rngreške da priznaješ...
Smijeh ubija strah, a bez straha od đavola nema potrebe za Bogom.
Smrt je jedino sigurna.
Smrtna opasnost ne dotiče se njezine duše. Ne vidi i ne čuje grmeću rastuću bujicu i jače se privija uz njega. On je miran, dok oko njega dozivaju, zapomažu. (...) U njegovu dušu ulazi spokojnost, draga, kao da ga miluje. Stoji na pećini i osjeća kao da je svijetu oteo, ugrabio njezino tijelo. Drži ga u naručju... i ne da ga više nikome. Časovi teku nijemo kao da su čitav život. Sve što je bilo prije toga, nestaje u njegovu sjećanju. Ima samo jednu životnu spoznaju: da na grudima drži nju... Ničim ne mjeri vrijeme, sam je sa svojim srcem i s njom. Osjeća se na pragu prelaza u drugi svijet. (...) Pogleda dolje. Voda opada, a on još uvijek drži svoje blago... Zar ga opet mora ljudima vratiti?” rn- Marija Jurić Zagorka, Plameni inkvizitori I & II
Snago moja i zaštito,u tebi duh moj se odmara,samo ti čežnja srca si moga,tebe slavm ja.
Snovima je najteže. Oni uvek moraju biti budni.
Spore riječi svaki danrnčašu bijesa prilivarnne treba mi tornne treba mi to, ne treba mi to.
Spreman sam ja na sve,rnsvaki je novi dan bitka za sebe.rnAl' sreæom imam tebe, rnsreæom imam tebe,rnsreæom imam tebe.
Srca jakih brzo se oporavljaju od poraza i nesreća.
Srce bira teži put, to znaju svi.
Srce ima svoje razloge koje razum ne poznaje.
Srce je bogatstvo koje se ne prodaje i ne kupuje, već se poklanja.
Srce je moje kamenrnčak i od kamena jačernpa se upitam čestornzar kamen može da plače.
Srce je moje pusto,rndušu mi mori osama,rni boli, jer prazno sve je.
Srce jednog državnika treba da bude u glavi.
Srce ne zna lagati istina probije svud.
Srce noćas gori,rntijelo jedva diše, a slomi me do kraja nemoj žaliti.rnSamo ne govori da ne voliš me više da sve nas drugo spaja.
Srce otvori za veliki letrnjer bolji cemo izgraditi svijetrnsvi za jednog i jedan za svernkad budes sam sjeti se.
