Gluvo doba, prazna sobarnnema baš ni jedne manerna kad svane moje lanerndrugom troši dane...
Gospodine, daj nam mudrost izgovoriti riječi koje su nježne i osjetljivije, jer sutra ćemo ih možda jesti.
I biti sretna kao kamen.Zar nije sretna stijena,ne zna što su suze i sijeta nijema.rnrn
I bolje da se ne vidimo nikadrnne živimo u istom vremenurnja imam prošlost, ti imaš budućnostrnsnovi su između...
I kad te slome porazirnu ogledalu tuđi odrazirnna sivi kamen ukleši tirnbjegunac od ljubavi...
I kamenu je lakše kad nije sam,kada se kamen na kamen osloni,kada kamen kamen zagrije.
I nebo zna, baš kao jarnkoliko puta sam ponovilarnto nebo zna, baš kao ja rnda je ime tvoje moja jedina molitva...
I neću znati što se sa mnom zbivarnprolazit će neki ljudirnkraj mene kao da me nema...
I nema straha,nema predaje bez otpora,ne mogu bez bližnjih,oni su mi potpora.rn
I tada, u meni se nešto slomilo, gledala sam ga kao neki divan san na koji i sjećanje blijedi, nisam ga više osjećala kao nešto prisno, nešto svoje prihvaćeno zauvijek neotuđivo…
Ima ljubavi, ima ljubavi rndok istina postoji...rn
Imao sam pravo na šutnju,ali nisam imao sposobnost.rn
Imao sam vrlo duhovito obitelj.
Iz beznadne borbe protiv determiniranosti nikle su sve iluzije čovjekove, svi virovi i vrtlozi njegove misli zatočene među uskim stijenkama stvarnosti. Sve slijepe nade što mu napućuju srce.
Izrazit ću se jasnije jer nitko neće povjerovati da se trinaestogodišnja djevojčica osjeća posve samom na svijetu, niti je to baš tako.
Ja dolazim iz uvjeta s činjenicama, da voljeti nekoga zahtijeva skok vjere, a tu meko slijetanje nije zajamčeno.
Ja još po navici postavljam večeru za dvoje.
Ja još umiremrnBogu dušu ne žalimrnoduvijek,volim te,zauvek.....
Ja lutam samarnputevima Božjimrnlutam i gubim sernizvedi me iz ovogrnzačaranog krugarnbez tebe ja nemam gdje....
Ja ne tražim ništa više tek da živim, da postojim.
