Kada čovjek dotakne dno, obično se preda, zastaje i tako pasivan, ukočen od svoje ogorčenosti i poraza, ostane na dnu. To se zove pesimizam. Rijetki su ljudi koji to dno, taj poraz i tu ogorčenost razumiju na pravi način, pa ponovo, nepredano kreću, s mnogo više sigurnosti, svjesni da od dna ne mogu dalje i da svaki pokušaj, bez obzira koliko loš bio, vodi ka uzvišenju. Skoro uvijek, ljudi tog tipa, pronađu svoje mesto na piramidi uspjeha, pa tako bezbrižni i iskusni, gledaju dno kao najobičniju odskočnu dasku. To je za mene optimizam.
Ljudi su kao kamenje. Nepravilni, teški i rasuti. Mučno je to dovesti u red, skupiti i složiti po nekom pravilu, a pojedinačno je još mučnije svaki komad klesati.
Mi smo veseo narod, koji istovremeno cijeni pesimizam jer ga smatra otmjenim i oslobađa od odgovornosti.
Mislim, ako recimo zaključite kako je sve besmisleno, onda to ne može biti sasvim besmisleno, jer ste već svjesni da je besmislena i ta svijest o besmislenosti samim tim daje neki smisao. Znate na šta mislim? Kao neki optimistički pesimizam.
Mislim, ako recimo zaključite kako je sve besmisleno, onda to ne može biti sasvim besmisleno, jer ste već svjesni da je besmisleno i ta svijest o besmislenosti samim tim daje neki smisao. Znate na šta mislim? Kao neki optimistični pesimizam.
Mnogi podrugljivci misle da su bogati duhom,a zapravo su samo siromašni taktom.
Moramo oprostiti svojim neprijateljima,ali ne prije nego što budu obješeni.
Ne postoje pravila za dobre fotografije, postoje samo dobre fotografije.
Ne treba slaviti pobjede nad drugima,oni koji slave-krvoločni su.Ne širimo misli uboica svijetom.
Ne vjeruje svatko u slike, ali ljudi vjeruju u fotografije.
Ne znam koji dan za redom, sam sebi sve sam manji drug. Izvučem neki osmijeh s ledom i vrtim se u krug.rn
Nema tužnijeg prizora od mladog pesimiste.
Nešto doista nije u redu, ili je zapravo teško naći nekoga tko će vas čuti, razumjeti, ljubiti, utješiti.
Od druga do druga, od drage do drage, od grada do grada provodim vijek.
Od svih živih bića koja dišu i kreću se na zemlji, čovjek je najjadniji.
Odnekle talas vjetra sveg me toplinom poli...
Optimist ponekad vidi svjetlo tamo gdje ga nema, ali zašto baš uvijek pesimist mora trčati da ga ugasi?
Optimista vjeruje u smak svijeta, dok se pesimista ni u to ne može pouzdati.
Pejzaž fotografija je vrhovni test fotografa - a često vrhovni razočaranje.
Period od dvadeset četiri sata, uglavnom uzaludno potrošen.
