Kad je čovjek mlad, misli da ono što je logično mora biti i pametno. Svijet je sve više logičan i uvijek luđi.
Kad jednoj ljubavi dođe kraj, slabići kukaju, energični smjesta pronađu novu ljubav, a pametni su ju već odavno imali u rezervi.
Kad ljubav hoće govoriti, razum mora šutjeti.
Kad nam nije lako ovako,kako bi nam tek bilo da zaista znamo kako nam je.
Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi.
Kad razum oslijepi od gledanja,onda je vjera vodič.Ona stvara zoru tamo gdje razum prekrije noć.
Kad su došli Austrijanci, dali su za prvi ogranak kruške objesiti nekog Miljkovića koji nikako nije htio da se preda i prizna im vlast. Za kaznu je, onako mrtav, visio petnaest dana i osam sati, i niko ga nije smio skinuti dok ne prođe rok. Od tog događaja na prvom ogranku kruške ostao ožiljak i na tom dijelu vješao se zaklan kurban pa ga tako derali kao uspomenu na nesretnog pobunjenika. Kad puše jak vjetar ili se digne oluja i kad se sva kruška njiše u pravcu vjetra, taj ogranak propada prema zemlji i diže se prema nebu, i to ne u ritmu njihanja cijele krošnje već u nekom svom, zasebnom, kažu: u ritmu njihanja obješenika. Za onog prvog rata tu je visilo nekoliko zelenaca što su pobjegli sa fronte nekako poslije junačke bitke Bošnjaka za Monte Meletu, rijetki koji su shvatili, i pored prijateljskog austrijskog tapšanja po ramenu, da turaju glavu u abez za tuđi račun i tuđu slavu. Čak tamo od Soče došli pješice, nosilo ih nešto tajanstveno iz dubine napaćena tijela, isto ono što nosi mačku kad se odnese daleko od kuće. Noge im raskrvavljene a tabani liče na komad oderana mesa i u njima onako krvavognjecavim truhnu ostaci od raspalih cokula. Ne vise kao normalni obješenici, nisu za vratove obješeni, već ruke im svezane za leđa a omča za ruke, i vise tako, ni živi ni mrtvi. Vjetar ih klati ko istruhle plodove a pod nogama iskupljaju se psi i reže skačući na iskrvavljene tabane, djeca ih gađaju balegom i pljuju, stariji svijet zaobilazi, a obnoć poneka djevojka stidljivo se prikrade sa ibrikom u ruci, da ih napije i plače ne znajući pomaže li im ili im muku produžuje. Visili su tako sve dok rodbina iz daleka ne bi došla da ih skine pošto je drugim sinom već zamijenila ovog u KuK armiji. Jedan osta, ili nisu htjeli da ga mijenjaju, ili ga niko nije prepoznao ili nije imao nikog, jadnik. Onako nakaradno obješen dočeka prvu oluju, a ujutro kad presta vjetar, nađoše ga na zemlji; otp'o, k'o kruška otp'o, pobratime, sav otp'o, samo mu ruke još vise.
Kad tvoj razum ruši polet tvoje duše,tvoja vjera šeta po krhotinama stakla.
Kad znamo,svi znamo isto,a kad ne znamo,svako ne zna drugačije.
Kada bi se Bog razljutio i sa svijeta uklonio sve naučnike, ljudi bi se pretvorili u zvjeri i divlje životinje. Tada ne bi bilo ni razumnosti, ni duha, ni prava, već samo otimačine, krađe, ubistava i štetočinstva.
Kada čovjek ima 21 godinu mnoge stvari izgledaju čvrste, stabilne, nepromjenjive...
Kada je moj otac govorio,bilo je nekoliko suvišnih riječi.
Kada sam zaista počeo voljeti sebe spoznao sam da me moj um može poremetiti i da se od nekih svojih misli mogu razboljeti. Ali čim sam počeo koristiti svoje srce, moj um je dobio dragocjenog saveznika. Danas ovu vezu zovem MUDROST SRCA.
Kada se pojave u jutro, mislim na ono dragocjeno privilegija je biti živ - disati, razmišljati, uživati, voljeti
Kako bi vaš život biti drugačiji, ako ... Vi prestali s naglaskom na ono što ne želite i počeli s naglaskom na ono što želite? Neka danas bude dan ... Vi uspostaviti jasnu namjeru, napraviti plan, i poduzeti akcije prema vašoj namjeri.
Kako često roditelji i škola postignu samo to da su naše glave pune znanja, a o razumnom mišljenju i dobroti nema traga.
Kako je lako raspiriti ljudsku želju, a kako ju je teško utažiti.
Kako je lijepo gledati lišće kad ostari. Kako puno svjetla i boje svoje posljednje dane doživljava.
Kako mladi mogu umrjeti od starosti?
