Sretan je tko zna voljeti.

Anđeli nek' te čuvaju kada vrijeme oboli Da li čovjek sve, baš sve, na kraju preboli

Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da nas ni svojom smrću ne mogu obeshrabriti.

Zlonamjernog prijatelja treba se bojati više nego divlje zvijeri; zvijer će vam možda raniti tijelo, ali zao prijatelj će vam raniti duh.

Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.

Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli.

Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!

Lud je onaj koji se želi odreći onoga što ima, nadajući se da će dobiti ono što nema.

Mašta je važnija od znanja.

Pravi se prijatelji u nevolji poznaju.

Ako šutiš - šuti iz ljubavi;rnako govoriš - govori iz ljubavi;rnako opominješ - opominji iz ljubavi;rnako opraštaš - opraštaj iz ljubavi.

Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.

Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.

Svijet je najgori tumač istine.

Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.

Kad nemaš ništa za reći, ne govori.

Četiri stvari koje se ne mogu vratiti: - Izgovorena riječ - Izbačena strijela - Protekli život - Propuštena prilika

Izvor naše sreće je u subjektivnim osobinama: plemenitom karakteru, poduzetnom duhu, sretnom temperamentu, vedrom umu i zdravom tijelu.

Neispunjavanje želje je patnja. Mudro je ne željeti.

Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju.

Da je šutnja snaga, a govorenje slabost, vidi se po tome što starci i djeca vole pričati.

Oni su se smijali meni što sam drugačiji, a ja sam se smijao njima što su svi isti.

Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.

Zlobnik može promijeniti izgled, ali ćud nikada.

Žena, sreća i vjetar kratko traju.

Bolje je poslovati s ljudima koji nešto žele nego s onima koji su postigli što su htjeli.

Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!

Dođi, zaboravi, nudim ti noći čarobne I buđenja u postelji punoj šećera Ispred mog prozora drvo divljeg kestena Puno plodova koje nitko ne treba

U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno

Zlato moje, prehladio sam se, sreća da se nisam upiškio

Umjerenost u svemu.

Gdje su potrebne ruke, riječi su suvišne.