Zemlja je moja ranjena i tužna,gazi je tuđin,hoće ju slomiti.Zemlja je moja slobodna ptica u duši mojoj,ovdje daleko...
Žena se može zanijeti bogatašem ili artistom, za vojnikom ili sportašem, za lijepim ili umnim, ali se ipak dopusti, èesto za cijeli život, sasvim drukèijem èovjeku nego kakvog je zamišljala ili željela.
Zima, tvrda zemlja dušu imarnzima, plamti srce u grudimarnzima, da ti nikad ne oprostirnšto si drugu htio vjetar nek te nosi.
Živjeti sam je sudbina svih velikih duša.
Znaci bolesti nisu uzrok, oni su samo izražaji konflikata u vašoj nutrini.
Znam kako je stajati na okrutnim ploènicima, dok ti vjetar prašinom ispuni dušu.
Znanost uma može imati samo pravilan cilj za razumijevanje ljudske prirode od strane svakog ljudskog bića, a kroz njegovu uporabu, donosi mir svakoj ljudskoj duši.
Znaš da se sudbina ne može poreæi, iako smo probali sve.rn
“Ako se jednom probudim i ne vidim sunce, ili sam mrtav ili sunce…”
“Moja čast, moje poštenje nije ono što vide ljudi, moja je čast i moje poštenje ono što nosi obraz moje unutrašnjosti, a ono bičuje moju dušu mukama za svaku nečistu sjenu i nagrađuje zadovoljstvom ćistoću misli i srca.” rn- Marija Jurić Zagorka, Kamen na cesti
