Sjene hladne kao led i bol sa kraja duše ranjene nema nikoga između mene i dna.rn
Slabe duše su one koje jadikuju nad onim što se ne može promjeniti.
Slijedit æu te gdje god idešrnja , ja sam dušo ja sam veza s tobom i znaš li?rnbliže, povuci me èvrsto.rnrnrnrn
Slikam ono što ne mogu fotografirati, ono što dolazi iz mašte ili iz snova ili iz nesvjesnog pogona.
Sloboda je kad me nije strah da volim i poštujem ono što po svojoj pameti i duši volim i poštujem. I da ne volim i ne poštujem ono što neću. rnrn
Sloboda nije dar drugoga čovjeka, ona je dar od Boga ljudskoj duši
Slomio si srce mojernti još šta bih htiornne bi dušu ranio mirnda si me volio.
Smisao života je borba protiv odrastanja.
Smrtna opasnost ne dotiče se njezine duše. Ne vidi i ne čuje grmeću rastuću bujicu i jače se privija uz njega. On je miran, dok oko njega dozivaju, zapomažu. (...) U njegovu dušu ulazi spokojnost, draga, kao da ga miluje. Stoji na pećini i osjeća kao da je svijetu oteo, ugrabio njezino tijelo. Drži ga u naručju... i ne da ga više nikome. Časovi teku nijemo kao da su čitav život. Sve što je bilo prije toga, nestaje u njegovu sjećanju. Ima samo jednu životnu spoznaju: da na grudima drži nju... Ničim ne mjeri vrijeme, sam je sa svojim srcem i s njom. Osjeća se na pragu prelaza u drugi svijet. (...) Pogleda dolje. Voda opada, a on još uvijek drži svoje blago... Zar ga opet mora ljudima vratiti?” rn- Marija Jurić Zagorka, Plameni inkvizitori I & II
Spusti se polako u dušu svoju,tiho u suton,kad zaspe sunce,a grad pod gorom zagrli noć.Spusti se polako,a da se ne povrijediš.Sjedni i bez maske poledaj lice svoje.Pogledaj oči,one su prozori duše tvoje.Upitaj sebe i Njega.Tko sam ja i kamo idem?
Srcu nisam još oprostila što sam tebe voljela.
Sreća je kad nas tijelo ne boli, a duša ne mari.
Srećne su usne kojernte tvoje usne ljubernsrećne su ruke kojernjutrom te nježno bude.rn
Šta će mi život bez tebe, moj anđele.
Stara rana je, duša sama jernsijaj mjeseče, hajdučernsjeva, kiša će, grom zalutaćernsijaj, mjeseče, hajduče.
Stavio sam svoje srce i dušu za posao,izgubio sam svoj um u procesu. rn
Što god njihova tijela urade, utječe na njihove duše. Zanimljivo je kako nas smrtnici zamišljaju kako stavljamo stvari u njihove umove: u stvarnosti najbolje radimo kad držimo stvari van njihovih umova...
Što mi lomiš dušu ko' pijanac čaše zar ne vidiš šta učini od ljubavi naše.
Što postignemo svojom pameti, pokvarimo našom naravi; ali što uspijemo našom dobrotom, upropastimo našim porocima; i ipak, što postignemo svojom mudrošæu, izgubimo našim temperamentom.
Što si se prepala, sjetna dušo prolazne su sablasti mraza
