Tvoje oči su dalekernKao more beskrajne.rnTu osjećam da je moj dom.rnTu gdje dolje žive samo po svom.
U Bosni i Hercegovini ljudi su na dubinski način izmiješani – govore jedan jezik koga nazivaju na različite načine, dijele istu historiju i isti ekonomski prostor, dijele isti životni prostor kulturalno, tradicionalno, pa ako se hoće i konfesionalno – historija obiluje primjerima prelaska braće i rođaka iz jedne u drugu konfesiju u svrhu očuvanja imetka – da ni u kom plauzibilnom smislu ne možemo govoriti o različitim kulturama koje tobože jedna-uz-drugu, paralelno kohabitiraju, konsociraju u Bosni.
U Bosni nema glamoura i ljudi se ne znaju dobro namjestiti i uslikati, pa im tuđi drek uvijek miriše ljepše od jorgovana iz vlastita dvorišta.
U mom kraju nemarnveèeg znamenarnod krunice sveterni od kamenarntu su bile kuæernmojih didova,rna Bog dao, bit æerni mojih sinova.
U ovoj zemlji sve se radi o povijesti, i ako pogotovo Srbi, iako su strašne stvari počinili i Bosanci i Hrvati, ne shvate tu historiju, nećemo moći graditi stabilnu zemlju. Glavni teret krivice leži na srpskim leđima i oni to moraju priznati, kao što su i Nijemci.
U ovoj zemlji,ako je prodamo,neće kosti naše mirno počivati.
U redu je žrtvovati se zbog zlata. Uvijek možeš nabaviti nove zube.
U tebi sam nekad bio, tebi mladost poklonio, u srcu te svome nosim, sa tobom se ja ponosim.
U Tottenhamu se uz hrvatske igrače osjećam kao kod kuće
U tu kasnu, hladnu zimsku noćrnprestade da kucarnsrce staro koga slomi bolrnčemernog života.
U Zagori na izvoru rijeke Čikole,stala braća da obrane naše domove.
Umoran od tuge,bolnog života i rana.Daleko od osmijeha,svog automobila i stana.
Unakazio se prevrat i perverzna su njegova djelarngrob je moj dom veliko grobište duša.
Unatoč odbijanju, te kršenje svih pravila, vratio sam se iz godine u godinu.
Upitaj se kod sudbinernda li da odem ili ne.
Upozoravajući na štetnost duhana,Patrijarh Pavle često je umio da kaže:"Da je Bog htio da čovjek puši,ugradio bi mu odžak."
Uvijek odlično skijam kad sam bolesna.
Uzalud vam ozbiljno, osim ako znate da budete oprezni i ako niste perceptivnih (inteligentni pažnju je uvijek pronicljiv). Tko pažljivo razmišljati o stvarima zanemariti, smatra beznačajnim, efemerne, to je vjerojatno da otkrije esencije, otkrivajući detalje. Ali pažnja se naziva trivijalnim lakomislenosti.
Većina ljudi upotrebi najbolji dio svog života zato,da drugi dio učini bijednim.
Velika pouka je da je sveto u običnim, da se može naći u nečijem svakodnevnom životu, u nečijim susjedima, prijateljima i obitelji, u nečijem dvorištu.
