Prepusti taštinu taštima,a ti se brini za ono što ti je Bog zapovjedio.
Priroda vam da lice kakvo imate u dvadesetima. Život vam oblikuje lice u tridesetima, ali tek u pedesetima dobijete lice kakvo zaslužujete.
Probudi me prije svitanja, da vidim prvi sunčev trag i zlatna polja umivena rosom, tu je moj dom.
Protiv sebe ja se borimrnsuludo, još za tvoju ljubav gorimrntražim lijek za to.
Prvi korak za nizanje šef gore od bandera kaže šef je idiot.
Prvi put sam razapeo ideju rade seriju crtanih filmova temeljenih na biblijskim pričama. Oni nisu poput njega.
Ptico moja, kad rat proðe, raspast æe se okovi, tad poleti èistim zrakom, iznad zemlje slobodne.rn
Rekao sam svojoj ženi istinu. Rekao sam joj da sam vidio psihijatra. Tada mi je rekla istinu: da je ona vidjela psihijatra, dva vodoinstalateri, i barmena.
Riječ,ta slika misli,može samo izraziti opća i obične strasti,ona nam daje profile,ali ni svijetlo ni sjenke;ona ne umije prikazati ni dubine ni ono što stči,pa ni velike radosti,kao ni veliki bol.
rnKao pusta grana, kad jesenja krilarntrgnu joj lišće i pokose ledom,rnbez vas bi majka domovina bila,rna majka plaće za svojim čedom.
rnKrevet je tvrd i duga je noć, hajde pogledaj kakvo vrijeme se sprema, a doma nema goluba da te miluje.rn
Roditeljima je srazmjerno lako odgojiti djecu bez kompleksa. Ne smije se nikada dozvoliti da se dijete osjeća uplašenim ili krivim. Čovjek ne može odbaciti sve reakcije straha - svatko se trgne kad se vrata zalupe. Ono što se može odbaciti to je nezdrav strah koji je kao nametnut na dijete - strah od kazne, strah od ljutitog Boga, strah od ljutitog roditelja.
S ciljem pred očima i najsporiji napreduju brže nego oni najbrži bez cilja!
Sad pogledaj sa visine, Oče Domovine,pravaška te krila nose, s tim se ponose,pravaška te krila nose, s tim se ponose.rn
Sinèiæ - dotle mramornom u muku -rnNa srdašce metnuo je ruku,rnS tužnih misli glavica mu gori, rnAl on ipak krepkim glasom zbori:rnHoæu; tato, - kunem ti se vjerom, -rnRadit u dan, uèit u noæ kasnu: rnJunak bit æu maèem ili peromrnZa tu našu domovinu krasnu!
Spusti jedan bili cvitak, tamo iznad Kijeva. Spusti jedan bili cvitak, tamo iznad Kruševa. Bili cvitak je na spomen, jednoj vjeènoj ljubavi. Za svoj narod i za tebe, morao sam umrijeti.
Starost je jako visoka vijena koju plaćamo za odrastanje.rn
Što više i bolje znaš,to je na tebi veća odgovornost.
Stojim na uglu i brišem cipele,rnpromijenila se ulica druge armije.
Sumnja je močvara u kojoj gine sve što je dobro u ljudskom srcu, sumnja je najstrašnija osuda koju je neprijatelj mogao izreći nad nama. Sumnja je krvnik kojega vaša srca dovukoše u tabor, da odsiječe glavu i vašem bratu i vama. Sumnja je najkrvoločniji Turčin što prijeti da pohara naše domove. Gdje je sumnja, tu nema bratske vjere, nikad pobjede. Posumnjate li u svog vođu, nema vam spasa nikada, dovijeka. Ako sumnjate, niste muškarci, niste ljudi, već gmizavci, slaba čeljad, preplašeni tor ovaca što ne vjeruje u svoga pastira i juri u rastvorene vučje ralje.
