Kad jednoga dana turizam procvjetarni navale švabe u rekordnom brojurncijela će zemlja samo od ljeta živjeti kao bubreg u loju.rn
Kad me pozoveš, zvuèi kao mala molitva.
Kad mi govoriš rnnježne riječi kao nekadarnti u meni gradiš put rndo neba.
Kad moram se gurati, mislim na sve one lijepo poliranih trofeja koje čekaju da budu podignuti pobjednika - i kako da pobjednik može biti ja.
Kad nam je dvadeset godina, nijedna stvar na svijetu ne izgleda starija od nas, niti izgleda da će nas nadživjeti. Sreća mladosti je sva u tome što vjeruje u nevjerojatno.. i što ne zna za nemoguće.
Kad nam sreća zatvori jedna vrata, često nam otvori i druga, ali mi ponekad znamo predugo gledati u ona zatvorena i ne vidimo otvorena.
Kad ne bude tvoje ljubavirnizgubit ću svernostat ću sama u pustinjirnda pratim tvoje tragove.....
Kad potoneš, zoveš mernkao sestru još trebaš mernja sam tvoja kad niko nije tvojrnu ovom mraku čovjek ne vidirnmene moja ljubav predvodirnpa me nebo samo poljubi.rn
Kad putujete s nekim, uzmite velike doze strpljenja i tolerancije uz jutarnju kavu.
Kad sam počeo moj zadnji posao, nisam dobio plaću za 13 mjeseci.Prosječna osoba ne može podnijeti taj pritisak.
Kad ste rekli da je netko ste ih ostavili u nasljedstvo samo pristojna stvar za učiniti je da umre odjednom.
Kad su došli Austrijanci, dali su za prvi ogranak kruške objesiti nekog Miljkovića koji nikako nije htio da se preda i prizna im vlast. Za kaznu je, onako mrtav, visio petnaest dana i osam sati, i niko ga nije smio skinuti dok ne prođe rok. Od tog događaja na prvom ogranku kruške ostao ožiljak i na tom dijelu vješao se zaklan kurban pa ga tako derali kao uspomenu na nesretnog pobunjenika. Kad puše jak vjetar ili se digne oluja i kad se sva kruška njiše u pravcu vjetra, taj ogranak propada prema zemlji i diže se prema nebu, i to ne u ritmu njihanja cijele krošnje već u nekom svom, zasebnom, kažu: u ritmu njihanja obješenika. Za onog prvog rata tu je visilo nekoliko zelenaca što su pobjegli sa fronte nekako poslije junačke bitke Bošnjaka za Monte Meletu, rijetki koji su shvatili, i pored prijateljskog austrijskog tapšanja po ramenu, da turaju glavu u abez za tuđi račun i tuđu slavu. Čak tamo od Soče došli pješice, nosilo ih nešto tajanstveno iz dubine napaćena tijela, isto ono što nosi mačku kad se odnese daleko od kuće. Noge im raskrvavljene a tabani liče na komad oderana mesa i u njima onako krvavognjecavim truhnu ostaci od raspalih cokula. Ne vise kao normalni obješenici, nisu za vratove obješeni, već ruke im svezane za leđa a omča za ruke, i vise tako, ni živi ni mrtvi. Vjetar ih klati ko istruhle plodove a pod nogama iskupljaju se psi i reže skačući na iskrvavljene tabane, djeca ih gađaju balegom i pljuju, stariji svijet zaobilazi, a obnoć poneka djevojka stidljivo se prikrade sa ibrikom u ruci, da ih napije i plače ne znajući pomaže li im ili im muku produžuje. Visili su tako sve dok rodbina iz daleka ne bi došla da ih skine pošto je drugim sinom već zamijenila ovog u KuK armiji. Jedan osta, ili nisu htjeli da ga mijenjaju, ili ga niko nije prepoznao ili nije imao nikog, jadnik. Onako nakaradno obješen dočeka prvu oluju, a ujutro kad presta vjetar, nađoše ga na zemlji; otp'o, k'o kruška otp'o, pobratime, sav otp'o, samo mu ruke još vise.
Kad su istočnjaci napadnuti,oni nebi uzvratili udarac.rn
Kad to me ubija, kada æe doista vidjetirnSve što mi je potrebno da izgledam lijepo iznutra?
Kad tvojeg dodira ja sjetim sernja ne mogu ti reči nernal' što ti više dajem od seberndublje tonem u iluzije.rn
Kad u očima se izgubi sjajrnSamo utonem u rijeku suza i problema...
Kad zalupa, srce ne pita što je istina ono osjeća i hoće da se da.rn
Kada čovjek dotakne dno, obično se preda, zastaje i tako pasivan, ukočen od svoje ogorčenosti i poraza, ostane na dnu. To se zove pesimizam. Rijetki su ljudi koji to dno, taj poraz i tu ogorčenost razumiju na pravi način, pa ponovo, nepredano kreću, s mnogo više sigurnosti, svjesni da od dna ne mogu dalje i da svaki pokušaj, bez obzira koliko loš bio, vodi ka uzvišenju. Skoro uvijek, ljudi tog tipa, pronađu svoje mesto na piramidi uspjeha, pa tako bezbrižni i iskusni, gledaju dno kao najobičniju odskočnu dasku. To je za mene optimizam.
Kada izumru žene pripitomit ćemo neku drugu životinju.
Kada krenu zimernI nakupe se alge na koriturnI na moje imernU zaboravu tvome duboku.
