Jedna ozbiljna uvjerenje da čovjek treba imati je da ništa ne uzima previše ozbiljno.
Jednom sam rekao da je Gazzin IQ manji nego broj na njegovom dresu, a on me pitao: ’Što je to IQ?
Jedva čekam petak, pa da lumpujem do zore, do jutra rana.rn
Jedva smo čekali da ustanemo ujutru.
Jer jedino ljubav zauvijek traje.
Jer ljubav je darivanje, a ne čekanje.
Jer, ma koliko to čudno zvučalo, ljubav se uvijek može usporediti s mačem s dvije oštrice. Prva oštrica, udaljenija, poput Ekskalibura prividno budi najčistija osjećanja, preplavljujući tijelo nekom začaranom energijom, blagotvornom, snažnom, okrepljujućom. Ona je ta koja naše ciljeve načini ostvarljivim. Drugu oštricu ne vidimo. Ona jeste bliža, samo, od uprtih pogleda ka prvoj, mi se ne osvrćemo. Vidici su nam suženi, tupi, nerijetko, poneseni zaslijepljenošću, ne upotrebljavamo svijest, zdrav razum, pa tako nesvjesni sami sebi nabijamo vrh oštrice u srce. Nakon toga, postajemo slabi, krhki, ranjivi... Tu ranjivost, taj neuspjeh, ispoljavamo pogrešno. Kroz ljutnju, bijes. Trudimo se da prikrijemo stvarno stanje, sve više upadajući u vrtlog izgubljenosti, jer nas rđa i neljubavna hladnoća oštrice sve više prlja, ipak lijek postoji, ali se pametni lijeće. Oni drugi nastavljajući s povrjeđivanjem, ne primjećuju kako lijek postoji u isto tako naoštrenom maču. Samo treba usmjeriti pažnju na prvu oštricu. Tu se zapravo krije eliksir izlječenja, ne u oštrici, već u iskustvu. Svakom se dogodi.
Jesi li ovdje da me ispratiš do palisade?
Još jedan dan,još jedno jutro bez tebe,prokleto sam,sjećanje šalje vjetrove.
Još smo ovdje.Danas šaljemo poruku toj vojski.
Još uvijek čekam, a u duši dobro, znam ti se nećeš vratiti.
JOŠ UVIJEK se prilagođujem Milanu te su moji nastupi nekonzistentni. Jednu utakmicu odigram odlično, onda jednu katastrofalno
Kad bez tebe prođe noć, ne treba mi tad pomoć. Boli duša, drhti dlan, lutam teško bolestan.
Kad bi tvoja ljubav kao kaput bila , ja bih se i ljeti njime pokrila.
Kad bi znao, kad bi znao kako bolernsuze prolivenernne bi dao da se drugirnbudi kraj mene...
Kad bih mogla da poželimrnto bi bio dodir tvojrnkad bih mogla da se selimrnu zagrljaj ja bih tvoj...
Kad čovjeku sve polazi za rukom, vrijeme mu dva put brže prolazi.
Kad djela govore, svi treba da šute.
Kad idem na koncert, ja si ne mogu pomoći, ali osjećam sesretno i sve ostalo samo ide dalje. Nadam se da se svi dobro osjećaju na taj način, na mojim koncertima.
