Patnja nas ne upoznaje toliko s pojmom boli koliko s pojmom života.
Pišem ti, malarna znam da si ljutarnkad odlučih da odemrnne probudih te tog jutra.
Pitao sam gdje je život,i gdje je moj brat,Boga pitam gdje je bio,što te uzeo tad.rn
Plačem ali još se trudim samo da ne poludimrni tada se u suzama budim.
Plakala sam, noćima te klela, tražila sam svome bolu lijeka. U tom bolu jednog divnog dana, ja sam srela drugoga čovjeka.
Plovim miran, baš kao da još te imam,rni lažem da sve je dobro i da bolje ne može, a može.
Počeo sam na vrhu i onda sam se probio na dno.
Počinjem da vjerujem u čudarnprava si u pravo vrijeme moja ljubav.
Poezija je ono što se izgubi u prijevodu.
Pogodi me dobra pjesmarnna staru me ljubav podsjetirnkako mi je ona ne znamrnjer ne umije to da osijeti.
Pokupim sve, sjednem na voz i odem u drugi grad. Brige i bol otkačim skroz, sjetim se da sam mlad.
Poljubi me barem za kraj,rnpoljubi kažu da je takav običaj.
Poljubi me i ponesi sve,sve što je bilo tvoje.
Poljubivši ga umjesto njegove majke u oba obraza, starica mu po starom običaju zaželi da mu dobro došao Božić i sveto porođenje Isusovo, a onda joj dođe nešto teško, sneveseli se, obori glavu k zemlji i poče tiho plakati.
Ponekad èak spakiram svoje torbe za odlazak, ponekad se osjeæam sigurno, ponekad zaista ne.
Ponekad ga èekam da se promijeni, ali je u redu. Sakrila sam bol. I ne želim ga nikada ostaviti.rn
Ponekad jedan uspije, ponekad ne uspije.
Ponekad nocu idem pripit kuci i pitam sebe zasto pijem.
Ponekad razbijen,nikad otvoren.Ništa važno kao kada si slomljen.
Poneku sitnicu namjerno zaboravi,da se možeš vratiti kada prođu godine i kad srce zbroji sve ono dobro i loše.
