Foto: Nadar, Public domain, Wikimedia Commons

Alfred De Vigny izreke i citati

Pjesnik · Francuska · 27. 3. 1797. – 17. 9. 1863. · 44 citata

Alfred de Vigny (1797. – 1863.) francuski je pjesnik, dramatičar i romanopisac, jedan od prvih francuskih romantičara.

Više o autoru

Rođen je 27. ožujka 1797. u Lochesu, u aristokratskoj obitelji, a odrastao je u Parizu. Kao mladić maštao je o vojnoj slavi i služio u vojsci, ali dosada garnizona odvela ga je čitanju i pisanju. Godine 1827. napustio je vojsku i posvetio se književnosti.

Uspjeh je postigao povijesnim romanom „Cinq-Mars” (1826.), a pisao je i za kazalište i prevodio Shakespearea. Njegova filozofska poezija pesimističnija je od poezije drugih romantičara: govori o samoći velikih ljudi i dostojanstvenom podnošenju patnje. Najpoznatije su mu pjesme „Mojsije”, „Vukova smrt” i „Boca u moru”. Umro je u Parizu 17. rujna 1863.

Teme i stil

Samoća, patnja, ponos i dostojanstvo, čast i dužnost.

Najpoznatija djela

  • Cinq-Mars (1826.)
  • Vukova smrt
  • Mojsije
  • Boca u moru
„A ciganka djevica eghipteneasc dionica, klečanje drži kristalno ogledalo, a druga grčka djevičansko glavu drži joj kosu, tanku tkani pletenicu kao isjeckan čipkasti veo; I francuski sluškinja stidljivo omotajte svoje tijelo na snijegu u ručnik s izvezenim rumunjskog djevice I oprati noge s mlijekom zdjelu grčkog mramora zove Porfirije; Tada mladi žene izbiti bazen, Presurând porasla list, cvjetnih lonaca i duhovi, koji su stupili dama kupa s oduševljenjem, a na svom gracioznom osmijehu ponekad ... Feredeu onda odustao od curtence, u Creve arogantnih laži pod tankim šalovima, a stara sobarica počinje trljati svoje tijelo s duhovima Stisnula ljiljanima i ružama.”
„Gore, preko mjesec u plamenu, teški oblaci žure svoj put kao Vatra dima radi u slavu, i šume bile tamne i duboko u daljini. hodao tiho kroz travu Jilavele stazama, po Balarama guste šiljci-visoke i golim , kada je, pod drvećem, poput onih Lande, mi nazire onesvijestiti od velike kandže neka n loviti vukovi lutaju. dah Napominjemo da je šutnja koraci-ntrerupându ih. - Nema šuma ili obični zrak uzdahnuo nije, ali se na stup usamljeni patetičnog penis dug vrisak na nebu iznad Za Vântu-svjetovnih granica, dodirujući stare jedina usamljena kule, i dolje u dolini, hrastovi, klanjajući na stijenama, činilo se da spava mirno koljena-duboko. Ni uzbuđenje kada saginjao glavu i to često gonič najstarijih na trag-polako nastavila, posjetio je pijesak laganjem i uskoro , Onaj koji nikada nije uspio u lovu.”