Ako ne možemo da izgradimo ili izmijenimo svijet van nas, možemo da ga stvorimo ili obnovimo u nama.
Bivalo im je jasno da se razum ne umije umiriti sobom, niti da strast može ugasiti sebe. Taj spokoj može doseći samo pobuđeno srce. Samo se u njemu može čuti ona čudesna muzika vjere, koja se rađa kada se sebičnost raspukne na ploči života. Tada otkrijemo vrata koja tražimo u nama, i da se od tuđih očiju mogu napraviti svoji prozori.
Kada najbolji iz jednog svijeta odlaze, taj svijet postaje manji. U osami oni ostavljaju trag i misao koja će ih nadživjeti.
Kultura nije odnos prema drugome, kultura je odnos prema sebi.
Na velika pitanja našeg života, nema tuđih odgovora, da za lične probleme ne pomažu savjeti drugih.
Nikada kroz povijest nismo imali nikoga boljeg od sebe samih. A upravo smo na velikim povijesnim raskrsnicama imali u sebi samima veće neprijatelje od onih koje je vrijeme i sudbina vodila protiv nas. Često smo uspjeli da se sačuvamo od drugih, ponekad i druge od sebe, ali gotovo nikad nismo uspjeli da sačuvamo sebe od sebe samih.
Smrt je tren u kom se život pretvori u sjećanje.
