Ponoć je pala, tiha preko naših bijelih njiva, pahuljama smjelim je zasula tihi dom.rn
Postoji otok osunčan nekima od nas, od davnina znan o njemu od djetinjstva razmišljam, a sad je stigao i taj dan.
Prvi bi bio previše grub, na drugom bi bilo previše rana, ni jedan tvome oholom srcu drag nije.rn
rnA pogledaj što sam našao prevrčući raj i pakao divlje kose, tamna oka dva, cvijet bez korijena, ples je sve što zna.rn
rnA zemlja je ispod nogu tako nježna gleda me i čeka da se predam.rn
rnApokalipso sviraju, crni i znojni anđeli, s cvijetom u kosi, ritam te nosi, dobit ću sve što zaželim.rn
rnKrevet je tvrd i duga je noć, hajde pogledaj kakvo vrijeme se sprema, a doma nema goluba da te miluje.rn
rnPopis smo pisali tjednima prije puta, a svako brisanje nanosi bol, svakoj stvari pravo mjesto naći i ne prepuštaj se svađi.rn
rnPrvi od njih, da ti laska da si veći nego drugi, na licu ti raste maska, dodiri postaju grubi.rn
rnU svojim starim kožnim sandalama, nikad nisam bio nesretan, zaplesale bi uvijek kad bih je sreo u njima, nikad nisam bio sam, jer imao sam društvo cijeli dan.
rnZovimo cigane, neka cijele noći svira gitara, jer ako ljubavi nema, nek nas vode ravno do dna. rn
Sad uzmi mi ruku i vodi me, pred nama nisu godine, ali mogu biti najdulji sati, rado te pratim, vodi me.rn
Sami šetamo pustim ulicama grada, duboka je noć i kiša tiho pada, gledam ti u uho i gledam ti nos, stvarno već dugo nismo bili tako blizu.rn
Samo reci da se sjećaš, kad su stabla bila veća, kada sve je bilo more, onog časa kad si stvoren, kad je svijet još bio mlad.
Sedmoro djece sniva Božića plamene svijeće, samo sestre Sonje glava sniva vječni san.
Sjedim sam u zagrljaju sile, a krila su mi spremna za let, sa druge strane nikada i nigdje, jedno svjetlo poziva me.
Stari čovjek izvrće Slobodnu Dalmaciju našavši članak koji ga zanima i bolje namiješta naočale.rn
Stari stražari zijevaju, kroz tvoj se prozor samo jablani vide, daleki momci pjevaju, uzalud pitaš tko ide.rn
Sve su moje bivše ljubavi tužne, zar je sve to bio san, usred kafane i gužve, opet sam ostao sam.
Svijetlo na tvome prozoru, često blijedi pred prvim zrakama dana, kad vani nema nikoga da zaviruje.rn
