Malo poslije pružila se širomrnPreko dvora, vrta, naše njive,rnDonle, gdjeno stoje vrbe sive,rnGdjeno gorski potok šumi s mirom.rnOnda njojzi pripadala staja,rnI kravica, što nas mlijekom hrani;rnMale koke, što nam nesu jaja, rnVjerni kudro, što nam kuæu brani.
Na kraj sela stoji kuæa stara,rnKano raka èini ti se grobna; rnAl da vidiš, kako pogled vara,rnDed zaviri na okanca drobna.rnNasred stola svijeæa dogorijeva,rnDo nje zdjela, pladnji, suðe ino;rnMajka kæerci, gle uz zipku pjeva: rnLijepa naša domovino...
Od èeznuæa ševa trepti rnNebu ispod trijema;rnPotok hrli kao da se rnNekud dal'ko sprema.
Oh, daleko, sinko moj, se pružarnOva naša domovina krasna;rnNjeno ime - mirisna je ruža,rnNjena slava - zvijezda vijekom jasna.rnO toj slavi prièat æe ti knjige,rnŠtono æeš ih diljem škola uèit;rnPri tom èesto morit æe te brige,rnKako li æeš pravo sve dokuèit.
Onkraj Drave stoji liparnIspred tihe crkve bijele:rnPrema jugu cvjetke sipa - rnAko nisu suze vrele.
Otac svoje pogladio zlato,rnPak mu milo odgovara na to:rnDok si bio malen kao seka,rnDomovina bila ti je cijela;rnOva zipka kiæena i meka,rnMajka, ja i ova izba bijela.rnZipka te je ljuljala u sanje,rnMajka svojim mlijekom dojila te, rnJa po izbi - nakon muke danje -rnIgrah s tobom igre umiljate.
Ovkraj Drave jablan vitirnNa lipu se bolno smješka;rnDeblo težak križ mu kiti - rnAko nije sudba teška.
Pa da su barem snimili te na to,rnPoložili te u duboki grob: -rnDo danas možda ne bih više shvato,rnDa uz te i ja tek sam jadan rob.
Pa komu sve te da namijenim pjesni,rnNo tebi, kojoj crn se otpad sprema:rnMed djecom tvojom veæ ti borba bjesnirnZa tuðe... ko da tvoga više nema...
Pojmit ne æeš samo, je l' im jaèarnSnaga uma bila ili maèa, - rnJer su kadšto usred bojne bukernPograbili pero još u ruke,rnNjim su èuvstva ocrtali vrela,rnSmjele misli, mašte plamen živi,rnSatvorili ona sjajna djela,rnKojim i sad cio svijet se divi.
Poslije, kad æeš poæ' u prvu školu,rnPružit æe se ona po svem dolu;rnCijelo selo obujmit æe tude,rnU njem dobre i radine ljude.rnDa još više: one humke, šume,rnŠto æe ljeti jagodama rodit;rnOne bijele staze, ravne drume,rnKud æe tata nedjeljom te vodit.
Ravnicom savskom zlatne plinu zrakernI dižu se nad kuæe - sanja pune...rnSav grad se èini poput velje rake,rnNad kojom sijevak slavne dršæe krune.
Reci, kad æeš doæi po me,rnDa mi za sve jade doznaš?rnDušmani mi grane lome -rnDa me samo ne raspoznaš.
S junaštva njina dašto da se jedimrnI pitam: što za pjesmu su im dali,rnDa barem znam - što kao pjesnik vrijedim? rnAl ne, ne! To ih pitam tek u šali - rnA ja æu dalje sitne pjesme presti,rnDok narod mi se drijeman ne osvijesti!
Sinèiæ - dotle mramornom u muku -rnNa srdašce metnuo je ruku,rnS tužnih misli glavica mu gori, rnAl on ipak krepkim glasom zbori:rnHoæu; tato, - kunem ti se vjerom, -rnRadit u dan, uèit u noæ kasnu: rnJunak bit æu maèem ili peromrnZa tu našu domovinu krasnu!
Sinèiæ mali ocu si na krilurnDrži knjigu punu slika, bajka;rnI zaèaran sluša pjesmu milu,rnŠto mu snenoj seci pjeva majka.rnNetom šapnu rujne usne sina:rnReci, tato, što je domovina?
Sretnom ocu krupna suza kane:rnZnamen sveta blagoslova nijema;rnSinèiæa si žarko ljubit stane,rnPa ga onda na poèinak sprema.
Tako jablan cijele noæi rnTiho s lipom razgovara -rnBog zna, da l' ih u samoæirnSluša barem majka stara?
Tako preði namrli nam slavu, rnA sa slavom ovu dragu zemlju;rnPak su onda naslonili glavu, rnTihi sanak da u grobu drijemlju. rnAl iz groba glas nam šalju oni:rnNek na umu sveð nam domovina, -rnNe æemo li, da kô zv'jer nas goni rnTuðim svijetom strašna kletva njina!rnKako i ja možda, sinko zlati, rnVeæ nad groba crnim lebdim jazom,rnDuša brižna htjela bi mi znati:rnHoæeš li mi ti djedova stazom?
Topli vjetar svijetom duje rnI èudesa tvori -rnProlisto je preko noæi rnStari dub u gori.
