Neke slike blijede, kako dani prolaze, onima koje vrijede, vrijeme ništa ne može, još si uvijek ista, u mome sjećanju, vidimo se noćas ponovo u snu.
Nemaš me više, u svojoj duši ne spavam više, u tvome snu bježim kao sjena, od samog sebe hladno je, vjeruj mi ti, dolje na dnu.rn
Nemoj mijenjat ljubav za bol ni laž za istinu, ima onih koji te vole, koji te trebaju otjeraj sve svoje demone.
Nisam došao, da mi oprostiš, ne molim te da zaboraviš, došao sam da te poljubim, jer zauvijek noćas odlazim.
Nisam plakao, nisam htio da me gledaš slomljenog, htio sam da misliš da mi je svejedno.
Nisam plakao, nisam suze pustio, svijet se rušio, dobro sam se držao.rn
Noć je bila blijeda zavjesa, mjesec je bio žut, za tvoje dobro, malena bježi od mene, ja sam lud.
Noć je bila mutna, pijana, pivo i rakija crvena svjetla u očima i mozak, na kraju svijetova.
Noćas ću grad obojati bojama srca slomljenog, noćas ću sve svoje radosti prodati anđelu nesretnom.rn
Obećane usne zaljubljene, sve prolazi, ali nećemo ja i ti.rn
Opća opasnost u tebi non-stop svira, u daljini eksplozija opća opasnost, ti nikad nemaš mira, da li kuca srce u grudima tvog vojnika.rn
Ovaj je grad još onaj isti mali grad, u kojem svatko sve, o svakom zna.rn
Ovdje nemaš imena, samo ti i sudbina i neka ti nebo pomogne, kad ti duša uzdahne.rn
Ovo je priča, o starom žigolu razuzdanoj, ludoj sex mašini Sodoma i Gomora nisu ništa šta je taj doživio.
Pobjeći od sebe to ne mogu, a volio bih bar na jedan dan, sumrak oko mene nada je bitke, izgubila ja sam blizu dna.rn
Pobjegao sam, kao zadnje smeće, jer sam se bojao ljubavi, jer sam se bojao sreće.rn
Prašina vremena, sada nas pokriva, godine kao srne uplašene bježe, neuhvatljive kao sjene.rn
Preživio sam, ali ostale su rane neke, nikad neće proći, ponekad vrijeme kao da stane i ja sam vratim u onu noć.
Probudi me iz dubokog sna, kad modra zora pobijedi mrak, neka od sreće zablista suza u oku mom.rn
Probudi me prije svitanja, da vidim prvi sunčev trag i zlatna polja umivena rosom, tu je moj dom.
