Kao žbun što na bratovom grobu cvjeta,rnkao mrav što njime mili,rnZemlja sa koje smo jeli i pili,rnkoja nam je kao srce rođeno jasnarni tajanstvenija od Svemira,rnhtio bih da mi grobom bude.
Mojoj misli na tebe nježnoj i smjernojrnne znam uzroka, ni časa začetka,rnona je kao zaručnički prsten na ruci vjernojrnkružna: nema ni kraja ni početka.
Na moj život blago pada odsjaj njenrnkao po umornim putima i poljimarnmirisna večernja san.
Naš slučajni susret, u meni je do života porastao,rnnaš slučajni susret.
Ne mjerim sreću smijehom, ni timernda li je čežnja moja od njegove jača,rnsreća je meni kad bolno šutim s njime,rni kad nam srca biju ritmom plača.
Ne mjerim više vrijeme na sate,rnni po sunčevom vrelom hodu;rndan mi je kad njegove se oči vrate,rna noć kad ponovo od mene odu.
Nije mi žao što će života vodernodnijeti i kaplju moga življenja;rnsad neka mladost i sve neka ode;rnon je stao kraj mene pun divljenja.
Noćas me samo pogladirnnježno i blago po kosamarni kaži mi riječ što grije.
O kad bih mogla samo jednom jarnnekuda iza bregovarnpobjeći od sebe.
O, ma ko da si, ostanirnnoćas kraj moga skuta,rnnikuda ne polazi.
Oblak u suton iznad šume sljetarni vrh livada brodi.
Oduvijek je jedna ja slutilarnkobi, suze i bolove,rni radosti moje sve pomutila.
Oduvijek me slatko zlostavljala:rnni u šumi, ni u ljubavi, ni u radurnni časka me nije ostavljala.
Plašim se kad pomislimrnda će doći posljednja nedjeljarnnašega drugovanja.
Putuju jutrom magle ponad njiva.
Sasvim sama i vedrarnprojurila bih kroz šume,rnrazgrnula livadi njedra.
Srce je moje pusto,rndušu mi mori osama,rni boli, jer prazno sve je.
Šute blago plaveti neba i teku.
Svaka tvoja riječ, u meni je do pjesme poraslarnsvaka tvoja riječ.
Svaki tvoj dodir, u meni je do zagrljaja porastaornsvaki tvoj dodir.
