Djeca zaslađuju trud, ali nevolju čine još gorčom.
Dodijalo pajdo, vako svaki dan samo radi rintaj, vazda umoran.
Država u kojoj nasilje i pojedinci ostaju nekažnjeni završit će u dubokoj tami.
Držite se Hrvata katolika. Vi koji ste isto Hrvati kao i oni, vi koji ste prepatili, isto što su oni, trebate uvijek i ostati s njima.
Europljani stvarno izumiru!
Evo idu svatovi, moju dragu vode, njište konji kićeni, blatnim šorom hode, vesela ih pjesma prati, zvone tambure kao ruža bez vode, ja ću uvenut bez nje.rn
Gdje je moja ljubav stararndali me ljubi ili me vararnkojoj ljubi crne očirnko ja nekad u ponoći.
Gdje li su svi oni sada kad krvari Vukovar? Zašto ne viču? Zašto svojom vikom ne pomažu plašiti neprijatelja odavde odakle niču svi njihovi korijeni?
Gledam rijeku, nosi uspomene, a gdje smo sada mi, gdje su naši tragovi.rn
Gotovo sve što zovemo -višom kulturom- počiva na produhovljenju i produbljenju okrutnosti. Ona -divlja životinja- uopće nije umrtvljena. Ona živi, cvate, samo se - obogotvorila. Ono što čini bolnu nasladu tragedije je okrutnost. Postoji obilan, preobilan užitak i u vlastitoj patnji, u vlastitom činjenju sebe patećim.
Govoriti laži predstavlja sitnu slabost, ali je prava propast lažno živjeti.
I kad stisne mi se i prikupi,šutim i ljubim sliku ti.Najbolji umiru mladi to piše na spomeniku ti.
I kako ću volit' to ludo more,kad cili mi život nešto odnosi!
I ne bih ti dopustila, da me zagrliš. U tami kina nježno me ti poljubiš.rn
I za tisuću godina čovjek će isto ovako uzdisati: „Ah, teško je živjeti” –i u isti mah ovako isto kao i sada, bojat će se i neće htjeti umrijeti.
I zato u ovoj igri tvojojrnnema mjesta mojojrnlagao si da voliš me cijelurnslušam priču tvojurnda našao si boljurna ja rekla sam zbogom mom bolu.rn
I znam kada ustanem ne smijem da odustanem,jer ove oči navikle su da gledaju dušmane.
Idu suze jer odlaziš,ti odlazišrnKao da se nismo ni voljelirnIdu suze jer odlaziš,ti odlazišrnKao da me ne vidiš.
Ima osmijeha gorih od suza.
Istina je, pobjego sam, priznajem ti sada, ti si me čekala tamo, na našem mjestu.