Ne,ja tako vatreno ne ljubim,ljepota tvoja ne blista za mene,u tebi svoje prosle patnje ljubim i mlade svoje dane izgubljene.
Neki ljudi pobjeđuju, osvajaju, ali osjećaj gubitništva ih tjera kako bi se iznova dokazivali, pa tako nastavljaju sa pobjedama, sve do trenutka kada, istrošeni, padnu pod noge neprijatelju. Onda tek shvate da su sve dotadašnje pobjede pretvorili u životni poraz, jer nikad nisu pobjedili srcem, već su, u želji da budu pobjednici u očima drugih, nesvjesno pobjedili sebe.
Nema više pokušaja, ti i ja, ni sad ni nikada.rn
Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?
Ničija patnja nije veća od one koju je priroda odredila.
Nije nju prijatelju, zaboljelo to što ne može biti sretna sa drugim. Nju je zaboljelo to što ne može biti sretna sa tobom.
Nikad neæemo znati, zašto smo uvijek one koje pate?rnMoram da prijeðem preko toga,rnNije jedini koga æu preplakati.
Nisam plakao, nisam htio da me gledaš slomljenog, htio sam da misliš da mi je svejedno.
Nisam plakao, nisam suze pustio, svijet se rušio, dobro sam se držao.rn
Nisam ti oprostila jošrnnisam vjeruj mirnto što moja sječanja svarndruga odnosi.
Nisi ni ti jedina da mi život propada drugu srodnu dušu naći ću.
Nitko vam ne može usaditi osjećaj manje vrijednosti bez vašeg pristanka.
No iskustvo je uzrok uspjeha ili neuspjeha. Mi ne patimo od šoka naših iskustava, tzv. traume - ali mi napravimo od njih samo ono što odgovara našim svrhama.
O, kako teško je tornu srcu znatirnda i mi smo pali.
O, kako tužno jernšto tvoje porukernviše ne dolaze.
o, Sinane, najmiliji braternne dozvoli da mi djeca pate.
O, zar je istina da tebe nemarni da se nikad višernnećeš vratiti.
Od djeteta ne treba tražiti da se suočava s odgovornošću za koji nije spremno, niti ga treba opterećivati odlukama za čije donošenje nije dovoljno odraslo.
Od kada si ti otišla od menernbol u srcu svaki dan je sve većirnulicama lutam kao prosjak nekirni ljudima pričam od minuloj sreći.
Od napora se da im objasniš da ti glas,rnkoji ti druge stvari govori, ne da èutirnni njihov glas ni tvoj, ni sebe, ali sve jernuzalud: oni vièu toliko da tišinarnpostaje savršena, i tako èuješ sve.rn