29 posljednjih dana u mjesecu je najteže. (Počeci života i rada u New Yorku, SAD)
A dao si mi riječ da bićeš turnda nosićeš me kao pticu ranjenurnda bićeš moj mač na ramenurna onda krenulo je sve po zlu.
A ne znam gdje sam išao i šta sam to htio, bježao sam valjda od samog sebe i negdje usput izgubio tebe.rn
A sam zarobljen u tvojim očima, ja te slijepo pratim kao mjesečar, na rubu ponora.rn
A šta ako nemam sa čime da platim isječene vene i kupim novu krv?
A ti bio si dno varao me sa sto sada gledaj me i pati s drugim sve ću ti vratiti.
Ako moram pasti, potrudit ću se da padnem na odskočnu dasku.
Ako ne možemo-moraš,a ako moraš-znači da možeš!
Ako nekad možda čuješ gdje sonatu kiša svira i gdje neki oluk plače kroz tišinu noćnog mira, gdje dolazih tebe čekati i gdje korak moj odzvanja u mirisu, ispod granja pod prozorom tvoga svijeta, znaj, to sam ja.rn
Ako ovo je kraj samo ruku mi daj.
Ako u djeci nije prisutan strah, ona lakše uspostavljaju kontakt s nepoznatim osobama.
Al' udadoše moju Tenurndoveli i tamburašernmeni osta samo željarni ne ispijene čase.rn
Anita, Anitarnnešto da te pitamrndokle ću bez tebernnoćima da skitam.
Bar to je jasno k'o dan od brukernja ne zaslužujem nju ni drugernvjeruj mi, boli me sve od tugernmama, razumi me.
Baš mislim uspon,a ono pad i kada ću da živim ako neću sad.
Bez patnje, ne bi bilo suosjećanja.
Bez žrtava i odricanja, nema na zemlji većeg uspjeha.
Bio sam jednom novembar i danas je pola mene. Sve zbog jednog kaputa, sve zbog jedne žene.rn
Bio sam joj odanrnprivrzen k'o psetornpod prozorom stalnornnjezinim sam seto
Blago tebi ako ti razum uvijek u srcu prebiva.