Zaboravlja se, zaboravlja, u trenutku tijelo ono, usta neka, što su tebi pripadali od početka.
Žao mi je, nisam htio, što sam tebe prevario jer ljubeći usne tvoje u mislima s njom sam bio.
Zašto se borim za ljudska prava? Prosto zato što ne volim da gledam ljudsku patnju.
Zbog ljubavi takvi k'o ja s'ovog svijeta odlaze, zbog ljubavi takve k'o ti na svijet dolaze.rn
zbog tebe bio bih ono što ne bih nikada,zar ne vidiš da moje srce tebi pripada.
Žena je dobar sluga, a loš gospodar.
Žena ti kaže idi k vragu! Ti odeš, a ona te i tamo dočeka.
Ženi je valjda u prirodi da pati. Sve do trenutka kad joj netko srce razbije toliko da ga ničija ljubav ne može sastaviti. Tad ništa ne može popuniti prazninu u očima. Tad je ništa ne može smekšati. Tad je najslabija, ali i najjača. Tad gazi sve pred sobom. Takvih žena se treba čuvati.
Živi svoj vid i zahtijevaj svoj uspjeh.
Život je mnogo lijeprnkad mi se predaješrnkako ću bez tebernbas nedostaješrnLidija, koliko volim te
Život je pun bijede, samoće i patnje – i prerano završi.
Život ovog naroda je glad, krv, muka; bijedno tavorenje na svojoj zemlji i besmisleno umiranje na tuđoj.rn
Znam da sam griješio,rnsrce sam ti slomiornda li je to đavolje maslo?
Znaš da je poverenje čaša od kristala,pazi kako je držiš da nebi na dno pala.Srce polako puca,djelovi se njišu kao cvijetni listovi,na vjetru kada tužnu pijemu pišu.
“Njihovi se pogledi susretoše i stopiše u jedno. U dodiru njihovih zjenica zadršće ljubav što u taj čas ne osjeti ni čeznuća, ni strasti, ni težnje ni želje - ljubav što se rodila u patnjama.rnNi ruke im se nisu dodakle ni usta primakla. Samo se suze u njihovim očima nijemo zagrliše čistim zagrljajem. Ni jedno nije progovorilo. Kao da su oboje željeli da se taj trenutak vine u vječnost.” rn- Marija Jurić Zagorka, Grička vještica I - VII