Sretan srce kome je Bog dao dovoljno snage i hrabrosti da pati za njim, kako bi pronašli sreću u jednostavnosti i sreću drugih.
Šta je s tobom u posljednje vrijeme, dal' se zbog nas ti u sebi kaješ. Ja ovako ne mogu i necu, nit' me voliš, nit' me drugom daješ.
Stani i otjeraj sad ovaj nemir,ne želiš biti sličan meni.Da te progoni i tjera na to da vrištiš u noći.
Stani i pogledaj u mračne noći,pogledaj u moje oči,tamo vidjet češ sve,osjećaš istu patnju,zar ne?
Starinska ura na ormaru spava.rnKazaljke njene već su rđom žute.rnUmorna lampa tiho ocrtavarnprostore uske, samotničke pute.
Što god da kažeš slagat ćeš, a moraš se početi navikavati na to da više nemaš nekog tko će se uvijek praviti da ti vjeruje...
Što si manje vjerovao u život, to si manje mogao izgubiti.
Što više letiš,to dublje padaš.
Strast je uvijek patnja, čak i kad je zadovoljena.
Stvarni život ne sačinjavaju naši planovi o sreći, nego baš ono što se protivi tim planovima i namjerama, ono što se slučajno događa, što je potpuno nepredvidivo i što izaziva samo razočarenje i bol.
Svaki pojedinačni akti i pati u skladu sa svojom osebujnom teologijom, koja ima sve neizbježnosti sudbine, tako dugo dok on to ne razumije.
Svatko prolazi kroz teškoće i tešku tugu.
Sve je skupo, samo je patnja jeftina.
Sve nestane za tren,sreća gubi trag u beskraj.
Svi putevi tebi vodernnema gdje da se ode.?
Ti nisi bogat, a nisi baš ni lijep,rnmeni treba neka prava lova, a ne jadan svijet.
Ti si svjetlost mog života moja snaga,moja moć.
Tiranin ne može umrijeti, tiraninu je suđeno da luta strahovitim putovima, posijanim najstrahovitijim patnjama, tiranin mora plaćati svaku kap nevine krvi što ju je prolio, a bezbroj je kapljica krvi u ljudskom tijelu. Tiranin mora platiti svaku suzu, isplakanu od mučenika čovjeka, a koliko je suza isplakano. Strahovito on plaća svoje grijehe počinjene u životu.
Tko ništa nije pretrpio, ne može vas savjetovati.
Tko piše o onom što ga muči jeste tužan pisac, a ozbiljan pisac je onaj koji nam kaže što ga je mučilo i zašto je sada veseo.