O nama nemoj niti riječ ni lijepu ni ružnu, svejedno.
O smrtnici,često se dešava da ste i bez svog znanja,uzročnici vlastitih nesreća!
O,čuješ li to,sveznajući,vidiš li? Zašto dopuštaš zloći da vlada dobrima? Zašto me je bacio u takvu nesreću? Možeš li to gledati,ako si uistinu gore?
Obolelo je srce moje od nevjere tvoje, da ides drugoj zeni i pijan dodjes meni, pa kad ce jednom to da se promjeni.
Od davnina na nju svak' juriša,ko' da nije dosta snjegova i kiša.
Odviše povjerenja često je glupost, odviše nepovjerenja uvijek je nesreća.
Oko za oko samo dovodi do više sljepoće.
Ona ko zna,taj ne govori;onaj koji govori,taj ne zna.
Ono što mora da bude nije nesreća. Nesreća je samo ono što ne mora biti, a ipak se dogodi. Nesreću uvijek izazivaju ljudi. Priroda vlada onim što biti mora.rnrn
Osjećaj opasnosti je uzbudljiv.rnIzazov je u pronala...
Osmrtnici,često se dešava da ste bez svog znanja,uzročnici vlatitih nesreća.
Ovaj život kao pijesak, klizi mi niz dlanove.rn
Ovo malo duše ostavi mi, ne dam ti.
Pa zbogom, sive luke i oblaci dižem sidro i odlazim i tužan sam i nesretan, jer je rekla moja mala da ću ići sam.rn
Pesimist je čovjek koji od dva zla izabere oba.rn
Pjesmo moja pjevat ću te tamo,tamo gdje je naša loza počela,staroj majci kolijevci Hrvata gdje se naša povijest krvlju pisala.
Po navici okrećem tvoj broj zaboravljam da na to nemam prava.
Pod sretnom zvijezdom nisam baš ni rođen svoju sreću tražio sam sam vodila me duša seljačka vodila i tebi donijela.rn
Pogledam u tebe i sve mi miriše na krajrnled s tvojih hladnih ruku na koži osjećamrnnije mi žao, ja u sebi ponavljam....rn
Pogledom ti još juèer si me nježno ljubio, dodirom svaki nemir moj u trenu smiriorngdje si nestao.