Mi Hrvati imamo dvije mane, iz kojih izvire sva naša narodna nesreća: mi svakome vjerujemo bez da premišljamo i lako zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Mi smo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko smo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a neprihvaćeni. Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni, a odbacuju kad odslužimo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav. Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća.
Mogla si sve mi biti, samo da si htjela,jednom ćeš zažaliti zašto si me srela.
Moja majka je željela da shvatimo, da je tragedija tvog života jedan dan, a sljedeći ne.
Moja me nesreća naučila samo jedno: jedini način da se nastavi živjeti je nastaviti živjeti. Reći MOGU JA TO i kad zapravo ne možeš.rn
More nikada nije bio prijateljski prema čovjeku. U najboljem slučaju to je bio suučesnik ljudskog nemira.rn
Motivacija sama po sebi nije dovoljna. Ukoliko imate idiota i motivišete ga, imaćete motivisanog idiota.
Možda sam željelarnviše od stvarnostirnal to me nevinom ne čini...
Najsigurniji način da ne postaneš vrlo nesretan je taj da ne zahtijevaš da budeš vrlo sretan.
Najveća je nesreća upoznati žene kad ih još dobro ne poznaješ.
Naš jezik bogat je riječima poput: usamljen, odbačen, izoliran, odvojen, nepovezan, rnnapušten, tužan – i sve one snažno asociraju na nesretan odnos. rn
Naše mržnje štete nama, više nego našem protivniku. Govorite loše o nekom čovjeku pola sata – i vi ste poslije toga nesretni i otrovni; a govorite pola sata o njemu dobro, pa čak i kad to ne zaslužuje, i bit ćete mirni i blaženi, čak i ponosni na ljepotu svojih osjećanja, ili bar na ljepotu svojih riječi.
Naše vlastito razdoblje odreðuje, iz dana u dan, naš vlastiti stil. Naše oèi, nažalost, ne mogu ga još razabrati.
Naučno smo dokazali da je čovjek danas sretan. Ostalo je još samo da pronađemo tog čovjeka.
Ne bi to dozvolio,ne bi iste usne ljubio.Ne bi te više tražio,pa te ne bi opet gubio.rn
Ne budi nesretan što u ovome svijetu niko ne zna za tebe. Zašto misliš da si toliko važan da bi mi trebali znati za tebe? A kada budeš zaista tako važan, a da i ne misliš o tome, oni će znati za tebe.
Ne daj da ti sreća ovisi o nečemu što ćeš možda izgubiti.
Ne pitaj merno ljubavi družernjer i mene istarnsreća prati.
Ne plaši se neznanja, boj se lažnog znanja, jer od njega dolaze sve nesreće na svijetu.