Pišem za sebe ono što sam prošla.
Pišem, dakle mislim. Pišem, dakle živim i dok pišem, sretan sam.
Pištolj nije oružje, to je drskost.
Pit'o si ikad da me vidišrna ja rekla ne znamrnma da dugo poslijernsam željela tvoj dah.
Pitaces se makar jednom barrnkada shvatis i ostanes samrni plakaces za izgubljenim znamrnsto jedan pravi ugasio si zar.
Pitaj me sad ljubav je kad, kad znaš kada da pustiš sve i pođes dalje bez nje..rn
Pitajte se gdje danas mogu biti: ljubazan, susretljiv, točan, nesebičan, blaži?
Pitaju me prijateljirnzašto piješ loša pićarnkazuju mi često ljudi rnda postoje druga bića.
Pitam se je l' to u menirnsretna sam opet postojimrnkad si tu svijet se rnuvijek promjeni.
Pitam se tko te pokrivarndok nebo zvijezde otkriva
Pitanje je, naravno, da li će to biti moguće sjediniti sve,i samo je otkriti da je ovaj prostor predstavlja različite aspekte jedna stvar? rn
Pitanje je,znaš li zašto si ovdje?
Pitanje: da li mi stvarno razumjeti razlike između modernističkih i postmodernističkih?
Pitao bi' da ostanešrnjoš jedan dan, makar do podnernnemam prava.
Pitao me jaran ko je Donna KaranrnDolce i Gabanna nije za Šabana.
Pitao sam gdje je život,i gdje je moj brat,Boga pitam gdje je bio,što te uzeo tad.rn
Pitat ćeš me: da li mi je teško u zemlji kamenja, leda i siromašnih ljudi? Pitat ćeš me: zašto sam opet na sjeveru kad ima krajeva gde se gazi cveće, gde sunce i stijenu može da užari, i čovjeku pravo u srce sija! Zašto! Zato što volim muku i anatemu. Volim kad treba skakati za svaku mrvicu života i uspjeha. Volim kad čovjeka iz dana u dan glođe neki strah, a čovjek se ume iscjeliti; kad mu aveti svaki dan nešto uzmu, a on se ume odreći. Volim onoga koji kamen ore a ipak ima kruha. Onoga koji kaže da je sramota uvući jedrilo kad zatrube vjetrovi i bure, i koji otvorenih očiju smije da gleda kako u pjeni talasa kotrlja brodolom.
Pivo po pivo sjeæanja,rnjedan za sve, svi za jednoga.
Pivo.Razlog svih životnih problema i njihovo rješenje.