Nevjernice sretna budi rnneka tebi nebo sudirnza nas više nema povratka.rn
Nevjerojatan je osjećaj kad znaš da postoje ljudi koji te podržavaju i slušaju tvoju glazbu,vrlo sam zahvalan.
Nevjerojatno je da su ljudi koji misle da ne mogu priuštiti da platite za liječnike, bolnice i lijekove nekako mislim da možemo priuštiti da platite za liječnike, bolnice, lijekove i vladine birokracije da se primjenjuje.
Nevjerovatno je što sve može čovjek, ako je naučio odlučno i ustrajno htjeti.
Nevolja je s jednakošću što se želimo izjednačiti samo s onima koji su iznad nas.
New York je moj Lourdes, gdje sam isao na duhovnu okrijepu ... mjesto gdje je najmanje vjerojatno da će vas ugristi divlja koza.
NEZADOVOLJSTVO JE KAO ZVIJER. NEMOĆNO KADA SE RODI, A NESNOSNO KADA OJAČA!
Nezadovoljstvo pripada egu; čim je vaš ego jači, tim će teži biti vaš život.
Neznam kako ljudi boksaju za život. Neznam kako mogu povrijediti ljude za život i biti OK s njima.
Neznanje rađa gordost; gordost rađa neznanje.
Neæe ni poslije se, to je prednost za kojom žudišrnod samoga poèetka, ono što misliš reæirnprevedi prije nego progovoriš, nek tražirnonaj te tko te želi naæi jer to i nudiš,rntu svoju izgubljenost, samoæu koju veæirnrnnego si daruje ti ne zato da te tâžirnnego da tebe èuje napokon, kao sebe.rn
Neæu gledati u natrag, više se ne okreæem.
Neæu ti lagati, jer, to je bilo tad i nikada više.rn
Neæu više da se družimrnsa kafancimarnneæu više ni da pijemrnsa pijancimarn
Ni dugo, ni kratkornveć se jasno vidirnistječe polakornpijesak u klepsidri
Ni hiljadu dana, noci rnne bi meni bilo dostarnda prebolim ovu ranu rnkoja poslije tebe osta.
Ni hiljadu noći ne bi bilo dosta rnni hiljadu godina u naručju tvom rnistino moja, sudbino moja rnljubavi moja, živote moj...rn
Ni Hrvati ni Srbi nikad ne će priznati da je jezik u BiH bošnjački jer po historiji i po zdravom razumu neima i ne postoji niti je postojao bošnjački jezik. Pravoslavni Srbi govore srpskim jezikom, a mi svi u Bosni treba da se borimo i dokazujemo da neima i ne postoji bošnjački jezik. Zato je prijeka potreba da se mi muslimani prenemo a naročito je pozvana i dužna naša mladež da što više poradi da naš muslimanski elemenat nacionaliziramo. Mi svaki pojedini trebamo da svakog uvjerimo da nismo anacionalni nego da smo svjesni svoje hrvatske nacije.
Ni ironija ili sarkazam je argument.
