Crno ili bijelornJa sam gledao na svijet.
Croatio, ponosna u duširntukli su te topovi i kišernprije dat ću da se nebo sruširnnego da te dirne iko više.
Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje!
Čudno kako uvijek čekam da dođe neko bolje vrijeme, a uvijek mi stara vremena fale...
Čudovišta močvararni leptiri s Tajlandarns nama noćas putujurns druge strane vremena.
Čuješ li me kako, dozivam te rode preko devet šuma i velike vode.
Da bi imao curu -ne moraš imat' odjeću finu i fensi frizuru.rn
Da bismo bili sretni, vjerujem da moramo otkriti kako dobro bivati i kako se rnpovezati sa značajnim ljudima u našim životima. To znači povezati se do željenih rngranica s prijateljima, partnerom, ljubavnikom, djecom, roditeljima, učiteljima, rnšefovima i suradnicima. Ne trebamo se povezati sa svim tim ljudima, ali, da bismo rnbili sretni, trebamo se snažno povezati s nekima od njih, posebno s našim bračnim rnpartnerom i našom djecom. S koliko se ljudi trebamo povezati ovisi o svakome od rnnas, ali apsolutni minimum za sreću jest jedna snažna, zadovoljavajuća povezanost.
Da bježim od svega,to srećo ne ide.Hiljadu problema te oči ne vide.Ti samo jedan gledaš i moje greške čekas,samo da bi otišla eto sad si slobodna.rn
Da budeš nekome razlog bola ili radosti, a da nemaš na to nikakva posebna prava – nije li to najslađa hrana našeg ponosa? A što je zapravo sreća? Zasićen ponos.
Da budeš nekome razlog bola ili radosti,a da nemaš na to nikakva posebna prava - nije li to najslađa hrana našeg ponosa?A što je zapravo sreća?Zasićen ponos.
Da imam pravo na još jednu željurnna onu koju zovu posljednjurnpo prvi put ja znao bih šta želimrnja želio bih, želio bih nju...rn
Da je sreca lasta sa proljecem da mi doleti, pa na prozoru mom mjesto sunca da me probudi.
Da li bi ljudi mogli biti bolji?Mogli bi,ali niko neće prvi da poćne.Svi imaju loša iskustva.Nismo li se malo puta zaklinjali da će mo biti volji?I neki stvarno postanu bolji,pa ispadaju naivni.Jer su oni drugi-postali još gori.
Da li sam samo gost ili do jutra most kojeg zoveš u pomoæ da kraæa bude noæ? Ili me zapravo, onako vatreno darivaš ljubavi što nikad neæe proæ?
Da mi kažeš put,koji vodi do tebe,ti si moja Odiseja,ti si moj spas.rnrnrn
Da nisam našao tebe, bio bih ljut na život, pa ne bih imao ništa, kao ni sada, ali ne bih znao šta je sreća… Ne bi ti bilo lakše, ali bi meni bilo teže, i to je pravo. Nikad te više necu ostaviti samu, sve što se desi, desice nam se zajedno.
Da opet lutamo gradom rni smijemo se kiši sto pada rnda držiš me za ruku onako, kradomrno, da si barem kraj mene sada.
Da sam tvoja žena ti ne bi brljaornmeni zlato ne bi više nigdje švrljaornma koja cura fina tebi trebam jarnma koja Severina ja sam ljuta paprika.rn
Da se naše usne sastave, a nitko nas ne rastavi.
