Život je smiješan, zar ne? Taman kada pomislite da ste sve otkrili, taman kada počnete raditi planove, počnete se veseliti i osjećati se kao da znate u kojem smjeru idete, put se promijeni, znakovi se promijene, vjetar zapuše u drugom smjeru, sjever odjedanput postane jug, istok zapad i vi ostane izgubljeni. Lagano je izgubiti put, izgubiti smjer.
Život ko život, tako nestaje,rntuga i sreća moja, u srcu ostaje.
Život nam postaje težak kada živimo zbog drugih, ali u isto vrijeme postaje bogatiji i srećniji.
Život se kreće u izlomljenoj liniji, u neprekidnom smjenjivanju trenutaka ugoda- neugoda, u beskonačnoj dijalektici radost- bol.
Život stalno piše prièernnekad sretne, a nekad nema sreæerni ko bi sada znarnoèe li se jednog dana vratitirnda mi prizna svernkaže još me voli.rni da dusa moja vise ne bolirn
Zlatni konci, ljetne zore došli su u njene dvore da bi moju ljubav budili.rnrn
Znak neiskusnog čovjeka je da vjeruje u sreću.
Znam da majko sretan bićurnsvakog trena svakog satarnjer je ovaj prsten kovanrnod ljubavi ne od zlata.
Znam da znaš da još uvijek te volim i ako nisam tvoj, još me boli svaki minut koji sam, stobom proveo.
Znam svijet nije fer, ali zašto nije to nikada nepravedno u moju korist?
Znam za što sam na Zemlji,da budem majka.
Znanje je lađa, srce jedro, a volja čitav parobrod.rn
Znate da me djeca volernne daj da vas puno mole.
Znate li, na primjer, kakav je užitak izvesti se u proljeæe prije zore? Izlazite na uzlazne stepenice... Na zagasitosivu nebu gdjegdje trepere zvijezde; vlažan povjetarac ponekad naleti kao lagan val; èujete suzdržan, nejasan šapat noæi; drveæe slabo šumi, obavijeno sjenama.
znati da znaš ono što znaš,i da ne znaš ono što znaš-eto ti najvećeg zanja.
“Što u ustima i u srcu, neka bude i na djelu. Samo od riječi i od srca još uvijek malo koristi.”
