Imam priliku raditi za život ono što mi se najviše sviđa u životu, a to je igrati nogomet. Mogu usrećiti ljude i uživam u isto vrijeme.
Imate jednu divnu scenu u filmu Casablanca, u kojoj Humphrey Bogard kaže Ingrid Bergman, kada shvati da ona voli drugog čvojeka: Nama ostaje naš Pariz. Dakle, njemu ostaje ono vrijeme u kojem je bio sretan, a on je istovremeno i sretan što je ona sada sretna, bez obzira što je s drugim. To je prava ljubav.rn
Ipak noæi ternu moj si ušao život.
Ipak te dozivam nekad kadrnkiša pada na snijegrnjer samo ja znam da vodarntopla voda otapa led.
Iskreno vjerujem da pojedinci mogu promijeniti svijet. Vrijeme promjena tako rijetko dolazi, a na svakom od nas je da najbolje iskoristimo upravo ovo vrijeme u cilju stvaranja sretnijeg svijeta.
Istina o mržnji je sazdana od sto niti. Pokušat ću da ukažem bar na dvije. Postojali su i još postoje učitelji mržnje. Oni koji svoje narode uče mržnji kao što djecu uče tablici množenja. Ta proizvedena mržnja, a znaju se i sredstva, i najbrži načini njene proizvodnje, ne može se precijeniti. Jer nikad, kao danas, nisu moćnici raspolagali tolikim i toliko učinkovitim oruđima za proizvodnju mržnje. Mislim da tim oruđima, danas, svaka vlast, od svojih podanika, može napraviti što god poželi. Gotovo je prirodno postalo da ljudi kupuju novine i gledaju TV kako bi doznali koga će danas da mrze. A sad nešto o ljudskoj prirodi. Lav Tolstoj je negdje napisao: voli se ono što se razumije. Iz tog ugla gledano, mrziti je mnogo lakše nego voljeti. Da bi nekog volio, moraš uložiti napor da ga shvatiš, da uđeš unutra, da ga pogledaš iznutra: mržnja bi, na taj način, mogla biti dokaz i izraz vječite ljudske gluposti, mentalne ograničenosti, duhovne lijenosti. Za mržnju ne samo da nije potrebno ulagati nikakav saznajni napor, ni rad mašte, nego obratno: da bi mrzio Drugog, neophodno je da o njemu ne znaš ništa. Zato su stereotipi, to jest predrasude jednih o drugima, tako pouzdani prozvođači mržnje: stereotip naređuje da obustaviš vlastito mišljenje, a laž o Drugom ti servira kao krajnu istinu o njemu. Ako se vratimo Tolstoju koji kaže da se voli što se poznaje, nema nikakve sumnje da su prozvođači mržnje rukovođeni obratnom mišlju: mrzi se ono što se ne poznaje."
Istinska je radost vedra i nepomućena.
Istinska je radost vedra i nepomuæena.
Ivanova livada, Ivanova trava Ivanova djevojka, rumena i plava.
Iz jednog pogleda, ja doznajem sve,rnzbog jednog dodira i to ubija me.rnLjubav se rodila i odvela ternu neke tuđe i nemirne,rnal' sretnije ruke.rn
Iz mog plemena uzimam ništa, ja sam za kavu moje vlastite sreće.
Iz tvog oka sunce sine da se grije srce moje.
Izbjegavajte voće i orašaste plodove. Vi ste ono što jedete.
Izdajstvo prijatelja kraj je svake sreće na svijetu.
Iznad naših blijedih lica, preletjelo 12 ptica, jedna ptica drugu vodi, preko vode mjesec hodi.
Iznad tihog oceanarnbura, nevjera, orkanarnja sam veslao do tebe miljamarnljudima nisam rekao rnšto me tako zanima.rn
Izvor naše sreće je u subjektivnim osobinama: plemenitom karakteru, poduzetnom duhu, sretnom temperamentu, vedrom umu i zdravom tijelu.
Izvor naše sreće je u subjektivnim osobinama: plemenitom karakteru, poduzetnom duhu, sretnom temperamentu, vedrom umu i zdravom tjelu.
Ja bez tebe ko siročernkoje niko nećernkao bogat bez ljubavirnumirem bez sreće.
Ja dobro znam ko je tu bio i kad,ja volim grad,ali nikada celi grad.Pa je najlakše srati da čoveka menja uspeh.Ja ne dižem nos ja samo od takvih dižem ruke."rnrn
