Što je veća ljubav, to je veća tragedija kad je gotovo.
Što manje ženu volimo, to joj se više sviđamo.
Što me čeka iza magle,sunce ili oblaci,to mi više nije važno,kad tu nećeš biti ti.
Što mi lomiš dušu ko' pijanac čaše zar ne vidiš šta učini od ljubavi naše.
Što mi nisi rekao kad je pošlo krivo?rnZnaš da bi učinila, za tebe sve živo.rnŠto mi nisi pružio jednu pravu šansu?rnPrije nego krenuo si s njom u malu romancu.rn
Što mi radiš to nije normalnornkad me tako ljubiš gubim zrakrnne igraj se s tim ako poludimrnzgazit' ću ti srce kao vlakrn
Što mi vrijede sve pjesme o tebi kad ti se više ne smijem ni javiti. I što mi vrijedi što sam ti dao srce kad ti nemaš mjesto gdje ćeš ga ostaviti.
Što najjače u srcu peče, postat će najveća opojnost.
Sto ne dodjes da budemo prijatelji samo? Sta je bilo medju nama, samo mi to znamo.
Sto ona ima da ja nemam pokazi mi i odmah mijenjami bit cu posesivna bit cu sve sto treba.
Što planiram uraditi kad si ti u pitanjurnJa vidim samo dobro,odabrana sjeæanja
Što sam takav, pitaj sebernne postojim ja za tebernneću tebe da se sijetimrnne tjeraj me da se svetim.rn
Što sam to trazio i cemu se nadao kad sve sto si imala bilo je srce od kamena
Što si mi se zaljubila, zaljubilarnmuko moja, muko mojarnove noći drugog grli, drugog grlirnruka tvoja.rn
Što te briga što je s nama, što te briga tko se budi kraj mene. Ti odavno nemaš prava, ti odavno nemaš prava na mene.rn
Što te kući ne vidernNi majka ni bratrnGdje si to izgubiornAdresu i sat.
Što te nema barem jedan dan rnda te ljubim, da te osjećam rni da se smijemo se kao te rndevedeset druge godine.
Što to ptice, gavranirnstalno vide u menirnja sam takav kakav samrntu na mojim granamarnnije mjesto vranamarnljudi, bolje da sam sam.
Stojiš na mome pragu od zrna pjeska manja, za obraz me uštini, da ne mislim da sanjam.
Strast ima snagu i nad ljudskom prirodom. Ona širi osjećaj; klauna čini nježnim, a kukavici daje hrabrost. U najjadnije i najprezrenije ona unosi srce i hrabrost da se suprotstave svijetu, samo ako ih podsjeti na voljeno biće. Jedno biće daje drugom, ali još više daje sebi njega samog. On je nov čovjek, s novim opažanjima, novim i jasnijim namjerama i s religioznom ozbiljnošću u karakteru i ciljevima. On više ne pripada svojoj obitelji i društvu. On je nešto. On je osoba. On je duša.rn
