Stalno nasipaš, imaš potrebu da mi svojurnpriču ispričaš došao si pred zid kako nije rnte stid lomiti me dok sam tako ranjiva.rn
Stalo na tren, zna da sam njenrnšapuæe rijeèi za tebe, za nas.
Stani, tugo, sačekajrnda bar kafu popijemrnhladnom vodom umijemrnoči otvorim, od sinoć se odmorim.
Stara pjesma na radiju,rnstara me pjesma sjeća na tebernvraća u dane kada bili smo mirnuvijek kao jedno, nezamjenjivirnu mnoštvu drugih ipak jedinirnna našem dijelu neba skriveni.
Starost nalikuje na avion koji leti kroz oluju. Kada jednom uđeš u nju više se ništa ne može uraditi.
Stih po stih moja pjesma još te zove,a i srce moje želi samo jedno.rnrn
Stihovi moji podjite nocassto dalje, sto dalje od mene
Što ću kada volim ternto je jače od mene.
Što ću sad kad sam samrntebe nema ljubavirnstaro društvo otišlornmene je zaboravilo.
Što da pjevam sad kad to svako zna, što mi značiš ti, a što ti značim ja...
Što god se radi iz ljubavi, radi se s onu stranu dobra i zla.
Što je čast u usporedbi s ljubavlju žene? Što je dužnost protiv dojam novorođenog sina u naručju. . . ili sjećanje na osmijeh brata? Vjetar i riječi. Vjetar i riječi. Mi smo samo ljudi, a bogovi su nas oblikovale za ljubav. To je naša velika slava, a naša velika tragedija.
Što je ljubav,što je ljubav dali nješnost u očima plavim?
Što je ljubav,što je ljubav,prva suza na jastuku toplom,il nešto manje?
Što je ljubav,što je ljubav,prvi poljubac što me budi.il nešto veće?
Što je ljubav,što je ljubav,prvi pu su se dotakle ruke,spuštalo se večer.
Što je moćna o ljubavnoj sceni kad vidite čin. To je viđenje strast, potreba, želja, briga, strah.
Što je nema, kad će doći,gdje je nestala.rn
Što je to u nama da se moramo pretvarati da smo netko drugi...moramo pustiti da budemo ono što jesmo.
Što je to u tebi što te čini takvom da bi ljubav svoju darivala svakom.
