Sad je druge boje svijetlost ove kućerndok na stolu stoje ukrasi od jućerrna ti ležiš snena na dnu ružne noćirnnikoga više nema, nitko neće doći...rn
Sad je kasno da se kajemrni proklinjem ljubav njenurnbolje da je takvu pamtimrni čuvam za uspomenu.
Sad je kasno da se vraćarnna početak ova prićarnsvatko svoju grešku plaćarnja to znam.
Sad kad je stvarno kraj rnBože, snage mi daj.
Sad kad sam bivširnšaku suza na sebe prepiširnda se riješim tebe, neću ne mogurnjer te nosim kao bolest nasljednu.
Sad te opet vidim, opora, bez rijeèi,rn i ruka ti je kao tuða, — tvrda,rn znam: još ti u sluhu kanonada jeèi,rn i još mukle zvijeri slutiš iza brda.rn Još ti svaka kretnja, oprezna i laka,rn nosi mutnu jezu minulih bitaka.rn
Sad tiho tvoja majka spavarnne smije se probuditrnjer ja æu te ljubit.rn
Sad uzmi mi ruku i vodi me, pred nama nisu godine, ali mogu biti najdulji sati, rado te pratim, vodi me.rn
Sad' nek' se pored teberndoživotno budirnona što te nije voljela.
Sada dišem sada znamrnti si lažni sjajrnviše mi se ne vračaj.
Sada jasno je, dalje moram bez tebernnikad ili sad, pusti merntebe osjećam, al' tako više ne iderndaj mi zaborav i pusti me da pustim te.
Sada kada si daleko kad te drugi netko podsjeti na nas.
Sagradit ću gradrnvelik kao čitav svijetrnnaslikat ću sliku tvojurnbijelu kao dan.
Sagradit ću gradrnvelik kao čitav svijetrnpretvorit ću nebornu plavi cvijet.
Sam si onda kada se pored tebe ne nalazi samo osoba u čijem prisustvu osećaš da postojiš.
Sami šetamo pustim ulicama grada, duboka je noć i kiša tiho pada, gledam ti u uho i gledam ti nos, stvarno već dugo nismo bili tako blizu.rn
Sami usred divljeg morarnnad nama se radja zorarnzagrljeni ja i tirnoceani ljubavi.
Samo Bog i ja znamo ko si ti, samoca je s' tobom godila. Bez tebe ce zore svitati, umrla je ljubav, ja se rodila.
Samo da ne poludimrnsamo da ne naudimrni sebi, i svima, i sviraèimarnšto ne znajurnpa mi sviraju pjesmu ljubavnu.
Samo istinski čovjek zna kako se vole i kako se mrze ljudi.
