Tako preði namrli nam slavu, rnA sa slavom ovu dragu zemlju;rnPak su onda naslonili glavu, rnTihi sanak da u grobu drijemlju. rnAl iz groba glas nam šalju oni:rnNek na umu sveð nam domovina, -rnNe æemo li, da kô zv'jer nas goni rnTuðim svijetom strašna kletva njina!rnKako i ja možda, sinko zlati, rnVeæ nad groba crnim lebdim jazom,rnDuša brižna htjela bi mi znati:rnHoæeš li mi ti djedova stazom?
Tehnologija je samo alat. Kada govorimo o potrebi da djeca rade zajedno i da se motivišu onda je učitelj najvažniji.
Tek zaborav, vremenom, umanji bol zbog izgubljene ljubavi. Kada nam suparnik zvizne šamarčinu na školskom odmoru i tako osvoji simpatije djevojčice u koju smo obojica zaljubljeni, samo nas zaborav, kasnije, liječi od nenadoknadivog ljubavnog gubitka. Rana zacijeli, kao što, vremenom, sa fotografije iščezne blještavi sjaj fotografskog papira.
Tendencija u komediji je da imaju karakter, koji je glupo doći gluplji, jer pokušavate sami vrh, a ne samo ponavljati.
Ti,tvoji roditelji i tvoj grad, vječni ljubavni trougao.
Tko ne zna, a ne zna da ne zna – opasan jern- izbjegavajte ga!rnTko ne zna, a zna da ne zna – dijete jern- naučite ga!rnTko zna, a ne zna da zna – spavarn- probudite ga!rnTko zna i zna da zna – mudar jern- slijedite ga!rn
Tko ne zna, a zna da ne zna - dijete jern- naučite ga!
Tko ništa ne zna mora svemu vjerovati.
To je oduvijek bio povlastica djece i polovica umova istaknuti da car nema odjeće. No, budala ostaje budala, a car ostaje car.
To sam ja, dijete novog vremenarnzapjevaj na sav glasrnto si ti, dijete novog vremenarnsvi smo mi djeca budućnosti.
Treba gledati pravo. Jer da se htjelo gledati iza sebe, dobili bismo oči na potiljku. Treba ljubiti zemlju djece svoje, a ne djedova svojih. Jer čast neće zavisiti od toga odakle dolazimo nego kuda idemo.rnrn
Tvoja žena će se brinuti o tvojoj djeci,spremati jelo,pospremiti kuću...Ti samo svaki dan joj reci da je voliš.rn
Tvoje bi prezime djeca mi nosilarntvoja bi bila i sadrnsve sam ti dala i ljubav prosilarnnisi me htio ni tadrnsamo si me samo jednom poljubiorni zivot moj ubio
U Bosni, mala djeca su upucana u glavu od strane tipa koji misli da je uredu da nišani svoju pušku na djecu.
U gradu razmažene djece, pod krovom namještene sreće, svaki pogled priču skriva,rndubokih suza.
U ovaj klub uložit ću svoj život
Učena je žena pravi bič za svoga muža, za svoju djecu, svoje prijatelje, svoju poslugu i za čitav svijet.
Učinit ću sve za djecu koja ne mogu učiniti ništa.
Ulice su puno bespomoćne velike djece.
Umjerena opozicija kod djece nije znak pogrešnog razvitka, već sposobnost za zdravo samopotvrđivanje.