Ljudima se zamjera što govore sami o sebi. Međutim, to je ipak predmet o kome mogu najbolje govoriti.
Ljudska djela prosuđujemo prema tome koliko nam daju zadovoljstva ili zadaju boli.
Ljudska duša samu sebe vrijeđa ako dopusti da je savlada naslada ili bol.
Ljudska glupost je neizmjerna.
Ljudska je dobrota sama sebi nagrada.
Ljudska je ruka kao napol pripitomljena životinja; uglavnom je dobra, ali ponekad pobjegne i ugrize prvo na što naiđe.rn
Ljudska sloboda može uvijek biti samo sloboda pravedna uzajamna odnosa, sloboda u pravednosti, inače postaje laž i vodi u ropstvo.
Ljudska sreća i moralna dužnost su neraskidivo povezani.
Ljudska su bića tijekom povijesti stalno mijenjala naočale kroz koje su gledale na svijet i sebe u njemu.
Ljudski je život suviše kratak a da bi si naprtio i teret tuđih grijeha. Svatko živi svojim životom i za to plaća svoju cijenu. Nesreća je samo u tome što je za jednu jedinu pogrešku trebalo plaćati tako često. (…) Sudbina nikada ne privodi kraju račune što ih ima s čovjekom.
Ljudski odnosi su izgrađeni na osjećaj, a ne na razumu i znanju. I osjećaj nije egzaktna znanost, kao i svim duhovnim kvalitetama, ima nedorečenosti veličine oko njega...rn
Ljudski odnosi su izgrađeni na osjećajima, a ne na razumu i znanju. I osjećaj nije egzaktna znanost; kao i svi duhovnim kvalitetama, ima nedorečenosti veličine oko njega.
Ljudski potencijal, iako nije uvijek jasan, čeka da bude otkriven.
Ljudski su glasovi tužni i zli,to možda nisu ljudi k'o mi!
Ljudski vokabular još uvijek nije u stanju, a vjerovatno nikada neće ni biti,rnda sazna, prepozna i komunicira sa svime što čovjek može da doživi i osjeti.
Ljudsko biće je odlučujuće biće.
Ljudsko biće ne može postati proizvod. Ono ne može biti proizvedeno, može samo biti rođeno.
Ljudsko je tijelo park u kojem je volja glavni vrtlar.
Ljudsko srce ima nezgodnu naviku da sudbinom naziva samo ono što ga satire.
Ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno NIKAD posve nije.
