Kad se usredotočite na blagoslov, Bog čini da ste sigurni uvijek blagoslovljenom izobilju.
Kad se ustavljaš na ničemu, odričeš se da ideš k svemu, jer da dođeš od svega k svemu, moraš se odreći svega u svemu.
Kad se voli, slatka jernkad zaboli, gorka je.
Kad se začuje klub kad se zatrese stadionrnmi smo omiljeni tu nego miljama dalekornmi smo tamo uz vas gdje crveno sunce izlazirntamo se glasno i cijelom svijetu govori.
Kad seljak ne može da zaspe,rnzažmuri i broji ovce koje prelaze ogradu.rnKad ovca ne može da zaspe,rnzažmuri i broji seljake koji prelaze granicu.
Kad si mlađi - duh - ne stvarno je imati alate za rješavanje određenih stvari u vašem životu.
Kad si sam i kada misliš da te nitko ne razumije,da nitko te ne čeka.Sjeti se:On je izvor,ti si rijeka,a Ušće te čeka...
Kad sjedim s Annom, ja stvarno sjedim s Annom. Nije li metafora , ja stvarno sjedim s Annom.
Kad sjedne pisati pjesmu želim je napisati kao poruku za sve uzraste.
Kad sjetim se dana kojeg proveli smo skupa rnoblije me hladan znojrnu glavi mi se vrti, srce mi luparnda barem mogu biti tvoj.rn
Kad sjetim se tvoje kose plave rni mirisa parfema tvogrnčini mi se da ću ostati bez glavernne sjecam se ni imena svog.
Kad smo iskreno zapitati što osoba u našim životima znači najvažnije za nas, mi se često smatraju da je to onima koji su, umjesto davanja savjeta, rješenja ili lijekove, izabrao radije podijeliti našu bol i dodir svoje rane s toplom i natječaj ruku.
Kad smo pucati 'Scrubs' Provodim svaki budni sat mog života u napuštenoj i uklet bolnici. Sve što mogu danas postoje duhovi i oni imaju tendenciju da budu strašne snugglers.rn
Kad smo se suditi sve, mi smo ništa učiti.
Kad smo sretni, uvijek smo dobri, ali kad smo dobri, nismo uvijek sretni.
Kad stari prijatelji dođu nek ne nađu bol u srcu mom.
Kad ste pročitali roman, svoje slike je najvažniji. To je ono što čini čitanje tako divna stvar.rn
Kad stvari krenu na loše, vidjet ćeš da obično idu na gore neko vrijeme; ali kad stvari krenu na dobro, one obično idu na sve bolje i bolje.
Kad su boksači u ringu, oni su jednostavni. To je kada borba završi, to je kad druga borba, stvarna borba počinje. To je problem.
Kad su došli Austrijanci, dali su za prvi ogranak kruške objesiti nekog Miljkovića koji nikako nije htio da se preda i prizna im vlast. Za kaznu je, onako mrtav, visio petnaest dana i osam sati, i niko ga nije smio skinuti dok ne prođe rok. Od tog događaja na prvom ogranku kruške ostao ožiljak i na tom dijelu vješao se zaklan kurban pa ga tako derali kao uspomenu na nesretnog pobunjenika. Kad puše jak vjetar ili se digne oluja i kad se sva kruška njiše u pravcu vjetra, taj ogranak propada prema zemlji i diže se prema nebu, i to ne u ritmu njihanja cijele krošnje već u nekom svom, zasebnom, kažu: u ritmu njihanja obješenika. Za onog prvog rata tu je visilo nekoliko zelenaca što su pobjegli sa fronte nekako poslije junačke bitke Bošnjaka za Monte Meletu, rijetki koji su shvatili, i pored prijateljskog austrijskog tapšanja po ramenu, da turaju glavu u abez za tuđi račun i tuđu slavu. Čak tamo od Soče došli pješice, nosilo ih nešto tajanstveno iz dubine napaćena tijela, isto ono što nosi mačku kad se odnese daleko od kuće. Noge im raskrvavljene a tabani liče na komad oderana mesa i u njima onako krvavognjecavim truhnu ostaci od raspalih cokula. Ne vise kao normalni obješenici, nisu za vratove obješeni, već ruke im svezane za leđa a omča za ruke, i vise tako, ni živi ni mrtvi. Vjetar ih klati ko istruhle plodove a pod nogama iskupljaju se psi i reže skačući na iskrvavljene tabane, djeca ih gađaju balegom i pljuju, stariji svijet zaobilazi, a obnoć poneka djevojka stidljivo se prikrade sa ibrikom u ruci, da ih napije i plače ne znajući pomaže li im ili im muku produžuje. Visili su tako sve dok rodbina iz daleka ne bi došla da ih skine pošto je drugim sinom već zamijenila ovog u KuK armiji. Jedan osta, ili nisu htjeli da ga mijenjaju, ili ga niko nije prepoznao ili nije imao nikog, jadnik. Onako nakaradno obješen dočeka prvu oluju, a ujutro kad presta vjetar, nađoše ga na zemlji; otp'o, k'o kruška otp'o, pobratime, sav otp'o, samo mu ruke još vise.
