Jer nisi tirnNisi htjela siromaha.
Jer ona lagala je da me volirnlagala je da me treba rnlagala da bit ce mi ženarnjer ona drugom vec je žena bilarndrugom vec je ljubav dalarnpravu ljubav meni krila.
Jer pored tebe svi su retro,a ti si kao džek pot.I ja te čuvam kao anđeo nebo,zato idem ne želim da nas vide zajedno.
Jer posle svega u tvoju ljubav necu vjerovati
Jer samo ti rnmi ubrzavaš disanje.
Jer su laži kao bumerang,uvijek ti se vrate!
Jer sumnja moja je još prestvarnarnTi nećeš suzom poravnati dugrnTo neće ićirnNema šanse
Jer sve je moje njenornKao zapletenornProkleto i sveto za mene.rn
Jer sve sto radim, radim samo za tebernsad je vrijeme, nauči mernkako voljetirnkako voljeti
Jer sve to znaš i makar dani prolaze ,još uvijek ptice dolaze na prozor naš.
Jer tri sam dana piornradi tebe sve sam razbio.
Jer u času smrti što je postala slavna filmska zvijezda, to je trenutak slave za svakoga, kada zborske glazbe penje na vrh bilješke.
Jer znam, kad gori nije važnorntko æe prvi, dodat siærni reæi, pravu rijeè.
Jer znao si da ne mogu te odbiti, ti si navikao sve baš dobiti.rn
Jer, ako igrač u najmlađim danima ne svlada nogometnu abecedu i to s odličnim, cijelog će života mucati!
Jer, ma koliko to čudno zvučalo, ljubav se uvijek može usporediti s mačem s dvije oštrice. Prva oštrica, udaljenija, poput Ekskalibura prividno budi najčistija osjećanja, preplavljujući tijelo nekom začaranom energijom, blagotvornom, snažnom, okrepljujućom. Ona je ta koja naše ciljeve načini ostvarljivim. Drugu oštricu ne vidimo. Ona jeste bliža, samo, od uprtih pogleda ka prvoj, mi se ne osvrćemo. Vidici su nam suženi, tupi, nerijetko, poneseni zaslijepljenošću, ne upotrebljavamo svijest, zdrav razum, pa tako nesvjesni sami sebi nabijamo vrh oštrice u srce. Nakon toga, postajemo slabi, krhki, ranjivi... Tu ranjivost, taj neuspjeh, ispoljavamo pogrešno. Kroz ljutnju, bijes. Trudimo se da prikrijemo stvarno stanje, sve više upadajući u vrtlog izgubljenosti, jer nas rđa i neljubavna hladnoća oštrice sve više prlja, ipak lijek postoji, ali se pametni lijeće. Oni drugi nastavljajući s povrjeđivanjem, ne primjećuju kako lijek postoji u isto tako naoštrenom maču. Samo treba usmjeriti pažnju na prvu oštricu. Tu se zapravo krije eliksir izlječenja, ne u oštrici, već u iskustvu. Svakom se dogodi.
Jer, nièeg mojega nema u meni, nema osim tebe.
Jer, nije svejedno iza kakve stvari ili bića ostaje praznina. Praznina je ustvari kao kalup oblikovan prema stvari koja je tu prije bila, praznina bremenita predmetom koji ju je ispunjavao. Svijet oko nas i u nama pun je takvih bremenitih praznina.rnrn
Jer,ja sam vladar svih,a moj vladar si ti.
Jesam li ga mrzio onda? Uistinu, vjerujem da jesam. Ljubav kao što je ta može narasti da bude devet desetina mržnje i dalje će biti ljubav.
