A čak i tuga je i za bogataše nešto, za ljude koji mogu osigurati, za ljude koji nisu imali pametnijeg posla. Tuga je luksuz.
Čak i veliki ljudi su jedini istinski prepoznali i počašćen kada umru. Zašto? Jer oni koji ih hvale trebate osjećati i sami na neki način nadređen osobi hvali, što im je potrebno da se osjećaju oni čine neke ustupke.
Da li ste ikada odjednom to bilo čudno da se sami?
I ja želim biti održan dolje. Ne znam što da radim sa stravičnom slobodu da me može uništiti.
Ja radim samo s izgubljenima i nalazima.
Ja sam više od zareza u životu. Ja, koji sam debelo. Ti, ti si moj uzvik. Dišem ja osobno ti.
Jer u času smrti što je postala slavna filmska zvijezda, to je trenutak slave za svakoga, kada zborske glazbe penje na vrh bilješke.
Jesti pričesti kruh će kušati u svijetu ravnodušnost, a da sebe uroniti u ništavilo.
Ljubav je sada, uvijek.
Ne razumiješ glazbu: ne čujete. Tako me čuti s cijelog tijela.
Nemoj tugovati mrtve. Oni znaju što rade.
No, ne zaboravite, u međuvremenu, da je ovo sezona za jagode. Da.
Ona vjeruje u anđele, i jer je vjerovala, da je postojala.
Ono što želim je da žive od tog inicijalnog i iskonskog nešto što je ono što je napravio neke stvari doći do točke teže biti čovjek.
Patnja za bića produbljuje srce u srcu.
Pišem i na taj način sebe osloboditi od mene, a onda na kraju sam se odmoriti.
Pišem kao da se spasi nečiji život. Vjerojatno moja. Život je vrsta ludila da smrt čini. Živio mrtvi, jer živimo u njima.
Samo sam se postigla jednostavnost uz ogromne napore.
Stvari su se nekako tako dobro da su u opasnosti da postane jako loše, jer ono što je potpuno zrela je vrlo blizu truli.
Stvarnost prije mog jeziku postoji kao nezamislivo. . . . život prethodi ljubav, tjelesna obzira prethodi tijelo, a jedan dan u svom pak jeziku ima prethodio posjed tišini.
