Ako ste zabrinuti zbog pada s bicikla, nikad ne bi dobili ulaz.
Al' opasno je tornNa tuđoj suzi gradit srećurnJa imam pravilo, možda naivnornAl' svoje ne dam - tuđe neću
Ateisti ne moraju biti pošteni. Nema Boga koji bi za njih bio nadležan.
Autobusi Jata, prije nego što prebace putnike u avione, naprave jedan krug ispred Crkve Svetog Marka.Za svaki slučaj.
Avion ostaje u zraku samo zato što nema vremena da padne.
Beograd je jutros veliki frizider u koji je stavljeno milion i trista tisuća ljudi,valjda da se ne pokvare.I to je u redu.Ali zašto mučimo one koji su već pokvareni?
Bez obzira na to što kažu da je skromnost vrlina glupih ljudi, ne slažem se s time. Skromnost je vrlina dobrih ljudi.
Bijela, ona nije tek čisti nedostatak boje; ona je sjajna i pozitivna, divlja poput crvene, jasna poput crne. Bog slika u različitim bojama, ali nikada ne slika tako dražesno, usudio bih se reći šareno, kao kad slika u bijelom.
Bliži se kraj godine,vrijeme je zaiventarisanje.Zdravi ljudi invetarisaće samo ono što imaju,a bolesni isključivo ono što nemaju.rn
Bog me stavio na ovoj zemlji kako bi ostvarili određen broj stvari. Upravo sada sam do sada iza sebe da nikada neće umrijeti.
Bogatstva krase kuću, a vrline ljude.
Bol je privremena. To može trajati nekoliko minuta ili sat, ili dan, ili godinu dana, ali na kraju će se povući i nešto drugo će doći na to mjesto. Da dam otkaz, međutim, to ne traje vječno.
Budi ljubavi dostojan ako želiš biti ljubljen.
Budite oprezni u procenjivanju tuđe pameti.Ne mora biti glup svako ko je pametniji od vas.
Često istog dana kad učiniš jedan grijeh, učinit ćeš i drugi: i kad pokažeš jednu vrlinu pokazat ćeš i drugu.rn
Činjenica je da ćemo svi umrijeti.Međutim pitanje je-što će mo dotle raditi.Jer ko zna kada će to biti.
Conscientia bene actae vitae multorumque bene factorum recordatio iucundissima est. rnVrlo je ugodna svijest o dobro provedenu životu i sjećanje na mnoga dobra djela.
Čovjek se s vremenom riješi i najvećih tegoba lako kao suvišna tereta. Pokopa na kraju ravnodušno i svoje prezrene ideale, a kamoli ne bi zablude što ih je, kao svoje, samozatajno njegovao pošto su već odavno bile pune dekubitusa ili čak mrtve u njegovu naručju.
Čudno je da nam je godina strpljenju, to kraći naše vrijeme, to je veća naša sposobnost za čekanje.
