Čovjek se s vremenom riješi i najvećih tegoba lako kao suvišna tereta. Pokopa na kraju ravnodušno i svoje prezrene ideale, a kamoli ne bi zablude što ih je, kao svoje, samozatajno njegovao pošto su već odavno bile pune dekubitusa ili čak mrtve u njegovu naručju.
Pošto je prošla opasnost po njegov život,čovjek počinje sažaljevati i vuka što ga je u samoobrani tako nemilosrdno iskasapio.
Što li znači dobra obuka u struci, a pustinja u duši.
Tko hoće vladati mora se uvjetovano, dakle, i vladati.
