U konačnici Warhola privatni moralna referenca je za vrhovnog kiča Katoličke crkve
U ljubav treba vjerovati i živjeti je!
U ljubavi se često sumnja u ono u što se najviše vjeruje
U ljubavi se osjeća više nego što treba, pati više nego što se misli, sanja više nego što se živi, i kaže i ono u što ni sami ne vjerujemo.
U neke stvari jednostavno moramo vjerovati da bi ih vidjeli.
U nevolji se i vrag Bogu moli.
U ovom timu, svi mi težimo jednom cilju: zadržati svoj posao.
U ovom vremenu Europa proživljava duboku krizu na misaonom i moralnom planu. Uzrok te krize su razna filozofska i ideološka mišljenja i tumačenja samoga čovjeka koja odbacuju punu istinu o čovjeku koju crpimo samo iz vjere u Božju riječ. Vrijednosti koje ostvaruju čovjekov život u punini i cjelovitosti njegova bića i smisla, imaju svoj nepresušivi izvor u Objavi Božjoj koju nam Crkva neumorno predaje i tumači.
U povijesti zlatna slovarnispisat æe ime tvojernda ti hvala pjesmom kažemrnšto pjesama premalo je.
U suvremenim su društvima cinični odmak, smijeh, ironija, takoreći, dio igre. Vladajuću ideologiju ne treba shvatiti ozbiljno ili doslovno.
U svakom se čoveku nalazi ogroman potencijal. Veruj u svoju snagu i mladost. Nauči se beskonačno ponavljati.Sve zavisi samo od mene.
U svakom se čovjeku nalazi ogroman potencijal. Vjeruj u svoju snagu i mladost. Nauči se beskonačno ponavljati: Sve ovisi samo o meni.
U svakom stotom ćepenku pod uvjerenjima i esnafskim pismima, uz tuće propisno poništenih taksenih maraka, pečalbari po jedan naš Tetovac, Gostivarac ili Bosanac, ubijajući godinama bijele dane za žute pare. Pečalbarski se štedi previše, živi premalo i razmnožava pretjerano.
U svanuće kad se probudi grad i sunce,sa osmijehom kreni.Ti možeš biti kvas,sol zemlje.Ti možeš biti grad na gori ako se tvoja svijeća vjere i nade nikada ne ugasi...
U svijetu bez iluzija čovjek je stranac.
Uči se na greškama.
Učili su me da slušam, da trpim, da živim za vjeru.
Udne ter u noći tebi da hvalu dam,rnJer u tvoje moći sad sveršit to uzdam.
Ukoliko ne vjerujemo u slobodu govora ljudi koje preziremo onda ne vjerujemo u nju uopće.
Ukoliko ono ne izraste iz samog učenika, nikakvo izvanjsko znanje za njega zapravo nema vrijednost. Učitelj je nemoćan ukoliko učenik nije iznutra spreman. Zato zen ne gubi vrijeme na to da nešto dokaže; on tek sugerira ili ukazuje, ne zato jer želi biti neodređen, već zbog toga što je to doista jedino što može učiniti za nas.
