Uvijek kad te sretnem, druže moj,srce puno kao čaša vina a kad naša pjesma krene sjeti me na staro vrijeme uspomene teku mi kroz vene.
Uvijek loše lagala ti si kako je meni pitala nisi.
Uvijek sam želio pucati zrake iz moje ruke.
Uvijek sretan kraj izbjegnem za dlaku,možda rođena sam u pogrešnom znaku.
Uvijek tužni,uvijek sami,ne znam čemu to kada u lice svakog dana sreći gledamo.rnrnrn
Uvila sam svoje srcernveć odavno ja u crno,rnovo jadno, izmučeno,rni žalosti crne puno.rn
Uz mene ti se privijaš, usne nam se lijepe za tvoju ljubav, dušo, oči su mi slijepe.
Uzalud sunce sja ,kad mi u srcu padaju kiše ,nebo ne vidim od oblaka ,otkad tebe,nemam više ,uzalud sunce sja ,kad je oko mene samo noć ,ti bi mogla donijeti jutro, al nećeš doć.
Uzalud ti srce tražiš moje tragove, ja sam ratnik lutalica, pratim robove sve dok vjetar hladni nosi ljudske jauke, moje usne ljube samo sluku s prašine.rn
Vaša mržnja, pretvorena u električnu energiju,mogla bi osvjetljavati gradove i gradove rn(Srbima i Hrvatima početkom drugog svjetskog rata)
Već sutradan ja sam čuo da me varaš s drugim, onda sam se ja zakleo neću da te ljubim.
Većina ljudi pricjenjuje donošenje odluka,a potcjenjuje upravljenje njima.
Vezala me tuga svojim koncima.rnTražila sam ljubav na krivim mjestima.rnŠto samoća čini ja najbolje znam.
Vi ste hladni kad vaše srce nije otvoreno.
Vi ste toliko zabrinuti.
Vidiš, još mislim dobro o tebi, i želim da se ponekad probudiš usred noæi, i da dugo sjediš prekrštenih nogu na postelji, muèeæi se kajanjem i stidom, zbog mene.
Vijenac od jasmina sa tvoje je kose pao rnto si ti draga meni namjerno rnvijenac od jasmina u tudje je ruke pao rnko li te od mene ukrao.
Više mi nije važno gdje si, a ni s kim si davno zaboravljena priča meni ti si.
Visoki borovi govorite:mi nismo tužni,nismo sretni,mi smo sigurni.
Vjerovala sam, ali kad sam vas pratila vidjela sam vas zajednornNisam znala za tebe dok te nisam vidjela sa njim.rnrnrn
