Anđele, jesi li samrntko mi te krade da znamrnbez tebe ja propadamrnpropadam dan po dan
Bila jednom jedna plava,šarabara,prsluk pucam.
Bio sam na vojnom sudu u mojoj odsutnosti, te sam osuđen na smrt u mojoj odsutnosti, pa rekao sam da bi me mogli pucati u mojoj odsutnosti.
Biti daleko od tih divnih ljudi, što su zaboravili smijeh, a nama, neka se u odsustvu sudi, jer mi smo pošli zauvjek.
Boli pa prestane, prođe i vrati se.Sve nestane,u trenu kada nas nasmiju šale blesave.Volim te izraze lica kada se veselimo,tad stvarno imamo osjećaj kao da živimo.
Bolje požuri nađi razlog za živjeti.Ne siječaš se ko si, bolje brzo se prisjeti.Pogledaj nebo,kao da smije se beskrajnim plavetnilom.Mi smo te male tačke opkoljene svemirom.rn
Bolne situacije možete uvijek okrenuti na smijeh. Ako u svemu možete pronaći tračak humora, čak i u siromaštvu, onda možete sve i preživjeti.
Budi uvijek nasmiješen i ostat ćeš mlad.
Čak i sretan život ne može biti bez mjere tame, a riječ sreća će izgubiti svoj smisao ako se nisu uravnotežena od tuge.
Čemu se smiješ? Samome sebi!
Čini se kao kada ljudi odrastu, oni nemaju pojma što je cool.
Čovjek ima samo tri razloga da bude loše volje: kad ga boli zub, kad mu stanu na "kurje oko" i kad ide u posjetu tašti.
Čuvajte se onoga ko mrzi smijeh djeteta.
Čuvajte se puča - ako niste sigurni u uspjeh.
Da li sam samo gost ili do jutra most kojeg zoveš u pomoæ da kraæa bude noæ? Ili me zapravo, onako vatreno darivaš ljubavi što nikad neæe proæ?
Da opet lutamo gradom rni smijemo se kiši sto pada rnda držiš me za ruku onako, kradomrno, da si barem kraj mene sada.
Dai si još do svanuæa naivnarnkao one noæi iza kinarndal si još onako strastvenarnkao one noæi poslije nevremena.rn
Daj mi znak i moja si,rntvoje oči plavernnek mi nočas dođe glave,rnja ne bih im odoljeornni kad bi drugu ludo voljeo....
Dakle, ti živiš ovdje često?
