Čovjek pun duha i u potpunoj se samoći izvanredno zabavlja svojim mislima
Čovjek pun duha i u potpunoj se samoći izvanredno zabavlja svojim mislima.
Čovjeku koji je intelektualno viši od drugih, samoća pruža dvogubu korist; prvu, što je sam, i drugu, što nije s drugima.
Čovjeku koji je intelektualno viši od drugih, samoća pruža dvogubu korist; prvu, što je sam, i drugu, što nije sa drugima.
Ćutim jer odlaziš,a ne znam gdjernbez tebe ne mogu,bol guši me...
Čuvao sam tvoja pisma, Čitao ih u samoći.rn
Da li bi me voljeo kad ne bih imala ništa,osim same sebe?
Da li češ se osjećat bolje,gledajuć me dok krvarim.
Da li sam ti priznao da se svake noći, sjetim vremena kad smo bili zajedno i znaš li, da sam slomljen i sam.rn
Da li si svom prijatelju čisti zrak, samoća, kruh i lijek?
Da si znala da te volimrntada bi bilo drugaćijernmožda sa drugim ne bi bilarna ja ne bih bio sam.
Da ti kažem, oprosti to tako jadno zvuči sad, kao i ona priča, kako sam bio klinac, kako sam bio premlad.
Da u kući imam blagornto svi vide osim mene.
Daj,samo zagrli me,nešto slažirnnoćas kad me tuga potraži...
Daleko si, daleko si, rnI negdje na dnu čaše, rnmožda te srce nađe, rntek onda progledaće....
Dao bih joj srce svoje rnneka ima srca dvarnsamo kada njoj je dobro rnonda dobro sam i ja...
Deset dugih godina, slijep sam hodao zemljom sa zatvorenim oèima, sanjao sam da te sretnem.
Diljem svijetarnU svakom narodu.
Djeca izgleda ne podnose tako teško kad su u manjini kao odrasli.
Dobro guram, kroz život buran i mada živim dosta sretno, ja nemam nikoga konkretno...Uz kog bi bio i sretan i lud i tako miran i siguran svud, ja nemam nikog da mašta i priča mi svašta svu noć...
