Lijepa je, čista desetka.
Livada si travom svilnom rnStidne pokri grudi; rnTu i tamo veæ se nježno rnPoljsko cvijeæe budi.
Ljudi donose sud o scijentologije, ali često ne znaju što oni pričaju.
Ljudi su kao zemlja, mogu vam pomoći da rastete kao osoba ili usporiti vaš rast i pretvoriti vas u obični korov.
Lutaš, po mojim mislima šetaš, po mojim pjesmama uzimaš, a sve si već uzela, kradeš mir sa mojih usana.
Malo poslije pružila se širomrnPreko dvora, vrta, naše njive,rnDonle, gdjeno stoje vrbe sive,rnGdjeno gorski potok šumi s mirom.rnOnda njojzi pripadala staja,rnI kravica, što nas mlijekom hrani;rnMale koke, što nam nesu jaja, rnVjerni kudro, što nam kuæu brani.
Malo soli, da me boli,rnmalo ulje, da ne žulja.
Maslačak sam, vjetar me nosi ima me u tvojoj kosi.
Mene kući niko ne čekarntamo samoća carujernsamo stari pas lutalicarnjos mi se obradujernsamo jos on na starom pragu čekarnod tuge pokislog čovijekarn
Mi smo bili na čelu zamisliti svašta neusporedivo čudesne od mašte pjesnika i sanjara prošlosti. To pokazuje da je mašta prirode je daleko, daleko veći od mašti čovjeka. Na primjer, kako je mnogo više pažnje to je za sve nas da se zaglavi-pola nas naopako-od strane tajanstvenog privlačnosti, na vrti loptu koja je ljuljanje u prostoru milijardama godina, nego da se odvija na stražnjoj slon podržan na kornjačin kupanje u moru bez dna. rn
Mile Kitić pravi petu kućurna ja ne znam ni gdje cu ni kud ću
Misao je moja,odlutala odmah,preko brta tebi,k tebi...u zagrljaj.
Moj Ivane, pobratime mio jesi l' skoro na Kupresu bio.
Moj način da ti ovo kažem je pjesma,čini mi se da je situacija kompleksna.
Moj, prijatelju mene više nema,rnal nisam samo zemlja.samo trava,rnjer knjiga ta što je držiš u ruci,rnsamo je dio mene koji spava.rn
Moja majka uvijek pita me za tebernona ne zna što je razdvojilo nasrnmožda sa tvoga oko suza kanernkada čuješ moje pjesme glas.
Moja pjesma budirnljubav među ljudimarna da li sam sada sretanrnili tužan, kog' to zanima.
Moja poezija je izraz mog života.Ostanem li,ostat ću po njoj.
Moje ljubavne pjesme su vrlo osobne i poprilično čudne.
Moje srce teško suzu pušta i pumpa sa smiješkom jer ja ću pjevati evo pjevam ja ne svijetlim, ja sijevam.
