Još pravih ljudi imarnšto vjeruju u spas.
Kad jednoga dana turizam procvijeta i navale Švabe u rekordnom broju, cijela æe zemlja samo od ljeta, živjeti kao bubreg u loju.
Kad stvari krenu na loše, vidjet ćeš da obično idu na gore neko vrijeme; ali kad stvari krenu na dobro, one obično idu na sve bolje i bolje.
Kada čovjek dotakne dno, obično se preda, zastaje i tako pasivan, ukočen od svoje ogorčenosti i poraza, ostane na dnu. To se zove pesimizam. Rijetki su ljudi koji to dno, taj poraz i tu ogorčenost razumiju na pravi način, pa ponovo, nepredano kreću, s mnogo više sigurnosti, svjesni da od dna ne mogu dalje i da svaki pokušaj, bez obzira koliko loš bio, vodi ka uzvišenju. Skoro uvijek, ljudi tog tipa, pronađu svoje mesto na piramidi uspjeha, pa tako bezbrižni i iskusni, gledaju dno kao najobičniju odskočnu dasku. To je za mene optimizam.
Kada sam pokušao da budem još više čudan,tad sam se ustvari počeo još više uklapati u društvo.
Kao djeca nismo učili kako se nositi s uspjehom, a mi smo učili kako se nositi s neuspjehom. Ako na prvi ne uspije, pokušajte, pokušajte ponovno. Ako na prvi ste uspjeli, što onda?
Lako je priznati, ali skoro pa nemoguće shvatiti da smo mi zrcala, čija svjetlost, ako svijetlimo, je sasvim izvedena iz Sunca koje sija na nas.
Lažni optimizam, prije ili kasnije znači razočaranje, bijes i beznađe.
Lijepa je noć čovjeku koji zna da će svanuti dan.
Livada si travom svilnom rnStidne pokri grudi; rnTu i tamo veæ se nježno rnPoljsko cvijeæe budi.
Ljudska je dobrota sama sebi nagrada.
Marija je jedina koja će zaustaviti vrijeme kada se umorite, ona će jedina smoći snage da shvati vašu grešku, jedina će razumjeti ono što nitko ne razumije, vratit će vašem dostojanstvu sigurnost.
Meni nije potrebna pomoć, nego teškoće. Što teže, tim bolje. Ja najradije radim u borbi.
Mislim, ako recimo zaključite kako je sve besmisleno, onda to ne može biti sasvim besmisleno, jer ste već svjesni da je besmislena i ta svijest o besmislenosti samim tim daje neki smisao. Znate na šta mislim? Kao neki optimistički pesimizam.
Mislim, ako recimo zaključite kako je sve besmisleno, onda to ne može biti sasvim besmisleno, jer ste već svjesni da je besmisleno i ta svijest o besmislenosti samim tim daje neki smisao. Znate na šta mislim? Kao neki optimistični pesimizam.
Moja me nesreća naučila samo jedno: jedini način da se nastavi živjeti je nastaviti živjeti. Reći MOGU JA TO i kad zapravo ne možeš.rn
Možete učiniti sve što mislite da možete. Ovo znanje je doslovno dar bogova, jer kroz nju možete riješiti svaki ljudski problem. To bi trebalo napraviti od vas neizlječive optimiste. To su otvorena vrata.
Na našoj planeti sve leti, sve je izgleda san, dok svi naši ljudi su sretni, u modi je optimizam.
Ne možete nas zaustaviti,ne možete nas oboriti,nikad ne odustajemo nastavljamo dalje!
Ne treba razmišljati o budućnosti, jer ionako stiže prerano.