Budućnost leži u dizajnu i prodaji računara za koje ljudi uopšte ne shvataju da su računari.
Budućnost nije rezultat odabira jednog od puteva koje nudi sadašnjost – ona je mjesto koje je stvoreno najprije u mislima i volji; stvoreno potom u djelovanju.rn
Carpe dnevnice - oduzeti èek.
Često moram da mislim jedno, a govorim drugo. To nazivaju diplomatijom.
Često sam razmišljao kako bi racionalni fašisti, ukoliko bi postojali, rado odabrali američki sistem.
Činjenica je da ćemo svi umrijeti.Međutim pitanje je-što će mo dotle raditi.Jer ko zna kada će to biti.
Čitanje bez razmišljanja stvara nesretan duh, a razmišljanje bez čitanja stvara čovjeka neuravnoteženim.
Čitanje je ekvivalent razmišljanju glavom nekoga drugoga umjesto sa sopstvenom.
Čovječji život pun je jada i nevolja. Bespomoćnosti djetinjstva i starosti,bolovi duše i tijela,nesreće,smrt,sve to zadaje svima nama mnogo muka,i tko te muke poveća dobrovoljnim mučilima,taj je lud!Luđaku se ne može dati osobna sloboda,jer nema više ličnosti.Ako netko pred nama lupa glavom o zid,a mi ga silom otklanjamo od zida,to je čovječanska dužnost,a nipošto narušavanje osobne slobodne.Pogotovo kada to lupanje po zidu skupo plača vjernik zdravog razuma.
Čovjek zna puno više nego što razumije.
Čovjek je društvena životinja, ali najbolje odluke donosi u samoći.
Čovjek je razumna životinja koja uvijek izgubi živce kada se pozove da postupi u skladu sa onim što razum nalaže.
Čovjek koji ne razmišlja i ne planira unaprijed naići će na nevolju ispred svojih vrata.
Čovjek koji nikada ne mijenja svoje mišljenje je kao stajaća voda, hrani reptile svoga uma.
Čovjek koji sluša razum izgubljen je: razum sputava sve one čiji duh nije dovoljno snažan da mu se odupre.
Čovjek mora odabrati: ili uzdržljivost i pamet, ili vino i glupost.
Čovjek može biti svoj samo dotle dokle je sam.
Čovjek nigdje tako intenzivno ne misli na neodjevenu ženu kao u pustinji.
Čovjek se mora vježbati u umjerenosti i nadzoru naših čula i sklonosti u bilo kojem pogledu, tako održavajući sebe mladim u tijelu i razumu. Suzdržavanje mi nije uvijek bilo po ukusu, ali su moja ugodna iskustva golema nagrada.
Čovjek se otima zakonu specijalnosti nastojeći da kao vrsta bude univerzalno funkcionalan. Međutim, taj prerogativ pripada prirodi – multiuniji specijalnosti. Čovjek u prirodi izaziva globalni poremećaj. Priroda se opire štiteći svoju primarnu suštinu. Na taj način priroda nema šanse da sačuva svoj solarni fragment i svoj humani fragment. Jedno će propasti. Jedina šansa prirode je u njenoj šinteligenciji. U tome da inteligencija obavlja zaštitu svih osnovnih funkcija u prirodi.rnrn
